Već sam se pomalo zabrinuo što se događa sa
subverzivnim danskim dokumentaristom i satiričarem Madsom Brüggerom, koji kao
da je nestao nakon što je snimio dva neobična, ali prilično urnebesna
dokumentarca. Prvo je s "The Red Chapel" otputovao u Sjevernu Koreju
praveći se da je glumac u danskoj komičarskoj družini te je uspio snimiti jedan
od prvih filmova o tamošnjem društvu, dok je s "Ambasadorom" umalo izazvao
diplomatski incident njegove Danske i Liberije pošto se s na crnom tržištu
kupljenom liberijskom diplomatskom putovnicom zaputi u Srednjoafričku
Republikum. Ondje se predstavljao kao ambasador i industrijalac te razotkrio
sve razmjere korupcije i kako funkcionira trgovina krvavim dijamantima. Nakon
premijere ovog filma Liberija je od Danske tražila izručenje Brüggera i njegove
ekipe kako bi im sudili zbog sramote koju su nanijeli njihovoj zemlji, no
Danska ih je, naravno, odbila izručiti. I s posljednjim dokumentarnim filmom,
na kojem je zajedno s privatnim istražiteljem iz Švedske Göranom Björkdahlom
radio punih šest godina, Brügger se odlučio vratiti u Afriku te istražiti
nesreću koja se dogodila prije više od pola stoljeća i slučaj koji već dulje vrijeme
podgrijava maštu raznih teoretičara zavjera.
Nakon što je Brügger saznao da u Švedskoj
postoji istražitelj i sin diplomata UN-a koji navodno posjeduje komad aviona u
kojem se vozio glavni tajnika UN-a Dag Hammarskjöld koji je poginuo u nesreći u
Africi početkom šezdesetih godina, odlučio je krenuti u istragu tog
desetljećima hladnog slučaja. Iako je i velika većina svjedoka ove nesreće već
odavno preminula, Brügger je čvrsto odlučio saznati što se točno dogodilo u
noći 18. rujna 1961. godine kad se avion u kojem je bio Hammarskjöld srušio na
području današnje Zambije. Hammarskjöld je bio Šveđanin koji je glavni tajnik
UN-a postao 1953. godine i od tada se prvenstveno zalagao za dekolonzaciju
afričkih zemalja i samoodređenje afričkih naroda. Bio je žestoki kritičar
velikih sila koje su na Afriku i dalje gledale kao na komad kolača s kojeg mogu
grabiti što i koliko žele i sa svojim stavovima i politikom stvorio si je
čovjek mnogo neprijatelja. i to moćnih. Nakon što je 1960. godine Belgija
konačno dopustila nezavisnost svoje krunske kolonije, Konga, vrlo brzo ondje je
izbio konflikt pošto su belgijski kolonizatori i industrijalci na jugu zemlje
pokušali stvoriti marionetsku državu Katangu, koja se otcjepila od Konga i ušla
u građanski rat.
Kako bi pokušao smiriti situaciju,
Hammarskjöld se zaputio ondje, no njegov avion se srušio te su poginuli i on i
svi ostali koji su se nalazili u zrakoplovu. Iako službena verzija kaže da se
avion srušio zbog kvara, do danas oko ove tragedije postoje brojne nejasnoće i
mnogo toga tu nije čisto tako da i ne čudi da postoje razne teorije prema
kojima je glavni tajnik UN-a ubijen. Tim tragom krenuli su Brügger i
Björkldahl, koji su šest godina putovali Afrikom i Europom kako bi pokušali
pronaći ljude koji bi mogli znati neke do sada nepoznate detalje vezane za ovu
nesreću, kopali su po arhivima po cijelom svijetu, no kako to već obično biva,
potraga za razrješenjem slučaja Hammarskjöld odvela ih je sasvim negdje drugdje
i otkrili su usput nešto još šokantnije i strašnije. Kako sam Brügger kaže u
otvaranju filma - ovaj film će biti ili razriješenje jednog od najvećih
modernih misterija ili će biti najidiotskija teorija zavjere ikada, a ukoliko
snimim ovo potonje, bit će mi jako žao.
I nije "Cold Case Hammarskjöld"
tipični dokumentarac, već je u svom poznatom stilu Brügger subverzirao i
izokrenuo sva nepisana pravila te ovo nije ni klasični murder mystery
dokumentarac, a jasno da nije ni film koji se bavi teorijom zavjere. Snimio je
Brügger film koji je napetiji od bilo kojeg trilera i u kojem je doista uspio
saznati neke zbija nevjerojatne stvari i teorije od kojih se ipak na kraju
ogradio jer za mnoge od njih ne postoje pisani tragovi i dokumenti da bi ih se
doista moglo smatrati istinitima i stvarnima. Jasno da autor svakom gledatelju
ostavlja otvorenim da sam donese je li ono što je upravo pogledao moguće, a
osim o poginulom švedskom glavnom tajniku UN-a, uhvatit će se Brügger i istrage
o tajnoj paramiltiranoj južnoafričkoj organizaciji koja je prestala postojati
nakon ukidanja apartheida i koja je navodno širila AIDS među crnim afričkim
stanovništvom, nadajući se da će ih na taj način istrijebiti, a ujedno je i
desetljećima sudjelovala u izazivanjima državnih udara po Africi i izazivala
krize i građanske ratove.
Upravo činjenica da su u jednom trenuku došli
praktički do slijepe ulice s istragom Hammarskjöldove pogibije, ali da im je
bilo žao odustati i godine i godine istrage i posla baciti niz vjetar, ovaj je
dvojac odvela do nevjerojatnih spoznaja. Baš kao i Brüggerov prethodni film, i
"Hladni slučaj Hammarskjöld" je film o kolonizaciji Afrike i nikad
prekinutoj kontroli velikih svjetskih sila nad ovim kontinentom. Ova priča
doista je toliko nevjerojatna, a poznavajući Brüggera, na trenutke sam imao
dojam da je on za potrebe filma počeo miješati stvarnost i fikciju, zafrkavati
se i provocirati kao u prijašnjim filmovima, no koliko sam se uspio informirati
o ovom filmu, sve što ćete vidjeti ovdje doista je stvarno. Svi ljudi su
stvarni, nema tu glumaca i zajebanata kao ranije, ne, ovo je stvarni
istraživački dokumentarac, o čemu najbolje svjedoči činjenica da je nakon
premijere ovog filma na Sundance film festivalu (gdje je osvojio nagradu za
najbolji svjetski dokumentarac), UN ponovno otvorio istragu o pogibiji
nekadašnjeg glavnog tajnika, dok su neki sugovornici nestali i preselili na
nepoznate lokacije nakon što su svoja saznanja podijelili sa sveukupnim
auditorijem. Ovo je definitivno dokumentarac vrijedan barem nominacije za
Oscara, a preporučio bih svima da se pokušaju što manje informirati oko same
priče prije gledanja filma jer bi si mogli narušiti dojam. Poslije će, siguran
sam, mnogi ionako nastaviti istraživati i pokušati saznati je li sve ono što su
upravo vidjeli stvarno i moguće.
Primjedbe
Objavi komentar