Pretpostavljam da nisam jedini kojeg će ova
sporovozna, atmosferična, nelagodna horor drama smještena u Wales sredinom 19.
stoljeća podsjetiti na jedan od ponajboljih horora desetljeća, Eggersovu
"Vješticu". Ne samo što je i u debitantskom filmu scenarista /
redatelja Williama McGregora (do sada se čovjek čeličio na kratkim filmovima i
serijama, između ostalih i na "Poldarku" koji je smješten u relativno
slično okruženje) glavna junakinja tinejdžerica, već i ona sa svojom obitelji
živi u pravoj izolaciji. Gwen (Eleanor Worthington - Cox) je djevojka od kojih
14 ili 15 godina koja s mlađom sestrom i mamom Elen (Maxine Peake) živi na
imanju u velškim brdima, a otac joj se zaputio u Krimski rat. U blizini
njihovog imanja nalazi se kamenolom, čiji vlasnici su krenuli u otkup imanja u
okolici, a bez pater familiasa, ovaj obitelj postat će vrlo laka meta. Vrijeme
je to kojim vladaju kolera i praznovjerje, a nakon što joj se majka razboli
(ili poludi ili postane opsjednuta ili sve u kompletu), upravo će mlađahna Gwen biti ta koja će
pokušati zadržati ovu obitelj na okupu dok se sve oko njih raspada.
Snimio je McGregor film koji je tipičan
primjer današnjeg indie horor arthousea, nezavisnu kombinaciju povijesne drame
i horora koja od samog početka djeluje izrazito nelagodno, atmosferično i
zlokobno. Već samo to okruženje u kojem se ističu samo ta hladna brda, rudnici
i kamenolom koji sve okružuju dovoljno je zastrašujuće, a situaciju će dodatno
potencirati i neke ružne stvari koje će se početi događati ovoj obitelji. Od
šikaniranja od strane ostalih mještana, koji sladostrasno uživaju u njihovoj
propasti i nesreći koja se veže jedna za drugu pa do jezivih stvari koje će se
početi događati na njihovom imanju i susjedstvu. Od masovnog pomora susjeda
zbog kolere pa do pomora cijelog stada ovaca ove obitelji, a sve će se ubrzo
dodatno potencirati misterioznom bolešću majke. I nije ovo jedan od onih horora
koji publiku plaši jeftinim Jump-scareovima, već se priča ovdje gradi polako i
temeljito i sve vodi šokantnoj, brutalnoj i krvavoj završnici.
I ovo je jedan od onih horora u kojem strava i užas počivaju u onome što
(uglavnom) ne vidimo (nije "Gwen" jedan od onih filmova u kojima krv
teče u potocima, iako ima nekoliko zbilja teških scena), a premijerno je
prikazan "Gwen" na festivalu u Torontu 2018. godine, gdje je njegov
autor bio i jedan od kandidata za debitanta godine. Sasvim solidno je ovaj
atmosferični horor prošao i na britanskim kino blagajnama, gdje je zaradio oko
dva milijuna funti, a njime kao da se nastavlja svojevrsna renesansa tzv. folk
- horora, kojeg kao da je iz mrtvih probudio upravo Eggers sa svojom
"Witch". Uz zbilja impresivnu, mističnu, hladnu i ekspresivnu
fotografiju, fin scenarij, na uvjerljivost i kvalitetu ovog filma bitno su
utjecale i kvalitetne glumačke izvedbe u kojima se ističu mlada Worthington -
Cox i iskusna Peake.
Primjedbe
Objavi komentar