I, DOLOURS (2018,IRS) - 7,5/10



Već dobrih četvrt stoljeća u Sjevernoj Irskoj je mir i problematična događanja iz prethodnih desetljeća kao da polako tonu u zaborav, a u samo srce sektarijanskih borbi između sjevernoirskih katolika s tamošnjim lojalistima i britanskom vojskom vodi nas dokumentarac koji je snimio Maurice Sweeney. "I, Dolours" najbolje bi se mogao opisati kao biografski dokumentarac s igranim segmentima i brojnim arhivskim snimkama iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća u kojem pratimo priču aktivne članice Irske republikanske Armije Dolours Price. Dolours je odrasla u republikanskoj obitelji i svi njezini bili su aktivni članovi IRA-e desetljećima pa ne čudi da su se u borbu već kao tinejdžerice odlučile uključiti Dolours i njena sestra Marian. Veliki dio dokumentarca sastoji se od intervjua koji je Dolours Price dala 2010. godine i po njenoj priči rekonstruirani su događaji iz njenog života sve od djetinjstva pa do kasnije.

No, ovaj iznimno zanimljivi i prilično šokantni i potresni dokumentarac nudi i perfektan uvid ne samo u razdoblje najgoreg nasilja u Ulsteru, već imamo priliku saznati i što je sve tome prethodilo. Nakon što je 1921. godine Republika Irska konačno dobila nezavisnost od Velike Britanije, šest oblasti na sjeveru otoka i dalje su ostale sastavnim dijelom Ujedinjenog kraljevstva. Na tom području živjeli su i katolici koji su bili republikanci i osjećali su se izdanima od svojih sunarodnjaka s preostalog dijela otoka, ali i protestanti koji su ostali lojalni britanskoj kruni. Izmijenjivala su se ondje do kraja 60-ih razdoblja aktivne i pasivne borbe, nasilniji i manje nasilni periodi u kojima su katolici sve više postajali građani drugog reda. Bili su katolici potpuno obespravljeni i tražili su jednaka prava kao i protestanti, no uzalud, a sjajno je sama Price opisala da su se katolici u Ulsteru osjećali poput crnaca na američkom jugu.

Kad su u drugoj polovici 60-ih po cijelom svijetu počeli izbijati pokreti za ljudska prava, studentski protesti i sve ostalo, i sjevernoirski katolici su postajali sve glasniji u traženju jednakosti i prava. Organizirali su se mirni prosvjedi, studentski prosvjedi protiv imperijalizma, a i IRA kao da se počela buditi iz letargije i postajala je sve militantnija. Na to su u najvećoj mjeri utjecali opresija i nasilje policije te vojske koja je iz Engleske prebačena u Ulster, ali i većinskog protestantskog stanovništva koje je također postajalo sve nasilnije i sve isključivije. Kako to već obično biva, i katolici su na nasilje odlučili odgovoriti nasiljem, sve veći broj mladih odlučio se priključiti Irskoj republikanskoj armiji, koja je u međuvremenu izrastala u pravu vojsku i ubrzo je nastao potpuni kaos koji je potrajao više od dva desetljeća.

IRA-i se kao volonterka priključila i Dolours Price, koja u ovom dokumentarcu bez imalo skrivanja priča o svemu što je vidjela, ali i što je radila te uz njena svjedočanstva imamo priliku saznati kako je uopće bila ustrojena IRA i na koji način je ona funkcionirala. Kakva je bila sudbina ove žene ne bih želio otkrivati, no u svakom slučaju imala je ona život kakav bih malo kome poželio. Iako je od njenih borbenih aktivnosti prošlo već puno vremena, ne pokušava se ona opravdati za sve što je činila ili sama ili je znala što se događa jer valjda je svima potpuno jasno da je i IRA u vrijeme "Troubles", kako se naziva razdoblje građanskog rata u Sjevernoj Irskoj, činila mnoge užasne stvari. Vidimo ovdje da isti ljudi istovremeno za jedne mogu biti borci za slobodu i pravdu, a za druge teroristi, ali vidimo i kako i danas nije poznata sudbina mnogih koji su nestali u vrijeme tih nemirnih vremena u kojima su Belfast i kompletna Sjeverna Irska bili prava ratna zona.

Intervjui koje su 2010. godine vodili novinar Ed Moloney, koji je sa Sweeneyjem bio koscenarist ovog filma, te bivši pripadnik IRA-e Anthony McIntyre, tim više su važniji i vrjedniji jer je tijekom njih Price otkrila sudbinu nekolicine ljudi koji su nestali tijekom tog krvavog razdoblja. Otkriva Dolours Price i kako se IRA obračunavala s onima za koje su s pravom ili ne mislili da su policijski doušnici. Tim više je ovaj dokumentarac kontroverzniji i provokativniji jer ova žena ne pokazuje ni trunku kajanja zbog onoga što je činila iako je sama sudjelovala u nekoliko egzekucija. Vjerovali smo kako su doušnici najniža razina ljudskog postojanja i prema takvima nismo imali nikakve milosti, priča tako Price, koja je čak bila i za ekstremnija rješenja od egzekucije takvih negdje na udaljenim plažama ili šumama, ona je bila da se tijela pogubljenih doušnika samo bace na ulicu kako bi još više utjerali strah u kosti onima koji su mislili poći njihovim putem. 

Primjedbe