I SOLITI IGNOTI (1958,ITA) - 7,5/10



Mario Monicelli jedan je od onih filmaša koji se rijetko spominju kad se krene u nabrajanje najvećih talijanskih filmaša svih vremena, no imao je i ovaj Rimljanin koji si je s punih 95 godina odlučio oduzeti život skočivši s balkona bolnice u Rimu nakon što mu je dijagnosticiran rak prostate, svjetlih trenutaka. Ne samo da je imao svjetlih trenutaka, već ga se smatra jednim od najvećih majstora talijanske komedije (Commedia all'Italiana), a upravo ovaj film čiji međunarodni naziv glasi "Big Deal on Madonna Street" smatra se i prvim filmom tog podžanra. Bio je Monicelli i dva puta nominiran za Oscara za najbolji scenarij, a njegova četiri filma bila su nominirana za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja pa tako i ova farsična krimi komedija. Originalni naziv filma odnosno "I soliti ignoti" mogli bismo prevesti kao frazu koju često možemo čitati na stranicama crne kronike, odnosno "nepoznati počinitelji", a u ovoj simpatičnoj komediji pratimo skupinu sitnih kriminalaca iz Rima koji u stilu bande iz Hustonove "Džungle na asfaltu" pokušavaju opljačkati draguljarnicu.

Da situacija bude bolja, tih pet sitnih kriminalaca su valjda najveći nesposobnjakovići u cijelom Rimu koji u pravilu završe u zatvoru čim pomisle na neki zločin, no to ih neće zaustaviti u njihovom naumu. Situacija krene po zlu odmah na početku čim mozak operacije, Cosimo (Memmo Carotenuto) bude uhvaćen pri pokušaju krađe automobila i završi u zatvoru. Dogodilo se to za njega u najgori mogući trenutak jer je baš smislio plan pljačke draguljarnice, a sljedeća u nizu njegovij briljantnih ideja je pronalazak nekog naivca kojem će platiti da prizna da je on krao auto. Takvog naivca njegovi smotani kompanjoni pronađu u boksaču Peppeu (Vittorio Gassman), jednom od rijetkih tipova iz kvarta sa čistim dosjeom, koji pristane za lijepu svotu novca priznati zločin i nekoliko mjeseci odležati u zatvoru, no na kraju se izvuče s uvjetnom te se i on pridruži ovoj živopisnoj bandi u kojoj se nalaze i Renato Salvatori, Carlo Pisacane, Tiberio Murgia i Marcello Mastroianni. Jednu od prvih uloga u karijeri u ovom je filmu odigrala tada 20-godišnja Claudia Cardinale, koja je utjelovila djevojku iz Sicilije koju njezin brat skriva u kući gotovo kao da je u zatvoru da je ne bi opsjedali mladići, no naravno da u tome baš i neće uspjeti.

Bio je ovaj film i svojevrsna parodija na talijanski neorealizam, koji je ionako već bio na zalasku i u silaznoj putanji, ali i na tada vrlo popularne filmove pljačke kao francuski "Rififi" Julesa Dassina. Producenti su se uoči početka snimanja pribojavali da bi film mogao biti promašaj pa su natjerali Monicellija da za jednu od epizodnih uloga angažira tada iznimno popularnog talijanskog komičara Tota, čija je fotografija bila veća od svih ostalih glumaca na posteru za film iako se u njemu pojavljuje vrlo, vrlo kratko. Ipak, strahovi producenata pokazali su se potpuno nepotrebnima jer je vrlo brzo "I soliti ignoti" postao jedan od najpopularnijih filmova godine ne samo u Italiji, nego i u Europi. Koliko je ovaj film bio značajan i utjecajan najbolje svjedoče i brojni remakeovi koji su uslijedili kasnijih godina pa je tako po inspiraciji na "Big Deal on Madonna Street" Louis Malle snimio "Crackers" osamdesetih, dok su braća Russo, koja će se kasnije proslaviti filmovima kao što su Avengersi i Kapetan Amerika, 2002. godine snimili svoj prvi film "Welcome to Collinwood". 

Primjedbe