JOY (2018,AUT) - 7/10

I dok se za neke filmove može reći da su čisti eskapizam, bijeg iz ponekad surove stvarnosti u svijet mašte i fantazije uz koji se na nekih dva sata mogu zaboraviti problemi u stvarnim životima, postoje i mnogi filmovi koji tu surovu stvarnost još samo dodatno potenciraju. Sve užase života kroz koji ljudi prolaze diljem zemaljske kugle takvi se filmovi trude prikazati realno, bez imalo uljepšavanja i glancanja, a jedan od takvih je i ova šokantna austrijska drama u kojoj pratimo sudbine dviju nigerijskih prostitutki na privremenom radu u Beču. Joy (ironičnog li imena!) je već iskusna u tom poslu i već se izvrsno snalazi na ulicama Beča noću, dok je mlađahna Precious tek stigla u austrijsku prijestolnicu gumenjakom via Lampedusa bit će. Dobar dio onoga što zarade, ove žene moraju isplatiti Madam, ženi koja je organizirala njihov dolazak iz Nigerije u Europu, a sljedećih nekoliko godina tu uslugu jako dobro naplaćuje. Nakon što isplati mjesečnu maržu od cca tisuću eura Madam, koju stotku pošalje obitelji u Nigeriju, plati brigu za svoju kćer u Austriji od koje je odvojena dok ne plati dug, pitanje je što joj uopće ostane.

I dok se Joy već donekle privikla na sav taj jad i bijedu, za jedva punoljetnu Precious sve je to novo. Tek sad kao da joj je došlo u glavu da je riskirala život i putovala tko zna kako i koliko samo da bi bila jeftina prostitutka i robinja, no povratka nema. Ukoliko mjesečno ne skupi svotu za Madam, neće se dobro provesti, a situacija za Joy se zakomplicira kad joj Madam naloži da ona mora paziti na mlađahnu koleginicu i ukoliko ova ne skupi novac, tada će Joy dobiti ne samo po džepu. Snimila je ovu gotovo pa doku - dramu po vlastitom scenariju austrijsko - iranska filmašica Sudabeh Mortezai, a nakon što je premijerno prikazana na festivalu u Veneciji, gdje je dobila i dvije nagrade u popratnom programu, bila je "Joy" i austrijski kandidat za Oscara.

Nudi ovaj film savršeni pogled iznutra kako izgleda život svih tih ljudi koji su se sa svih krajeva svijeta ilegalno zaputili u Europu, a u "Joy" imamo priliku vidjeti kako to izgleda na primjeru nigerijske zajednice. Vidimo kako izgleda taj krijumčarski polusvijet modernog robovlasništva začinjen praznovjerjem s nigerijskih ruralnih područja, gdje se sve te buduće seksualne radnice ucjenjuju nekakvim suludum voodoo vradžbinama u koje ti ljudi doista vjeruju. Tako na samom početku i na kraju filma imamo po jednu scenu iz Nigerije u kojoj možemo vidjeti kako izgleda život od kojeg ti ljudi bježe i u odnosu na koji prostituiranje sa svakakvim perverznjacima po Beču izgleda kao napredak. Kako bi se dodatno dobilo na autentičnosti i uvjerljivosti cijele priče, Mortezai je okupila stvane imigrantice iz Nigerije kojima je ovo bilo prvo glumačko iskustvo. Premda se osjeti i vidljivo je da praktički nitko od njih nije profesionalni glumac i da mu je ovo vjerojatno bio prvi susret s kamerom, ovo je jedna od onih priča u kojoj baš zbog toga sve djeluje čak i prestvarno, gotovo kao da se gleda dokumentarni, a ne igrani film. 

IMDB LINK