Vodi nas ova biografska povijesna drama u
šezdesete godine prošlog stoljeća i u razdoblje kad je zemlja koja se danas
naziva Demokratska republika Kongo konačno uspjela ishoditi samostalnost od
belgijskih kolonizatora. Redatelj Raoul Peck (o kojem sam ranije nešto pisao
kod dokumentarca "I Am Not Your Negro" pa da se ne ponavljam) s ovom velikom afričkom zemljom je bio i
osobno vezan jer nakon što je njegova obitelj izbjegla s Haitija, upravo je u
Kongu živio tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je
to vrijeme kad je jednom od prostorno najvećih i mineralima najbogatijih
afričkih zemalja vladao diktator Mobutu Sese Seko (koji je u međuvremenu i ime
države promijenio u Zair), no u svom filmu Peck se bavi razdobljem uoči
Mobutuove vladavine, kad je za prvog premijera ove države izabran čovjek po
imenu Patrice Lumumba. Već u samom uvodu filma shvatit ćemo da se Lumumba neće
najbolje provesti i njegova kratkotrajna epizoda na čelu mlade države završena
je na brutalan način.
U svom filmu Peck se usredotočio na nekoliko
mjeseci uoči stupanja na vlast i nekoliko mjeseci vladavine ovog političara,
kojeg autor prikazuje kao čovjeka koji je imao volju i želju od svoje zemlje
stvoriti modernu državu. Na početku filma imamo i dokumentarne fragmente iz
razdoblja osamostaljenja Konga, a iako su Belgijanci formalno priznali
nezavisnost ove države, jasno da je se baš i nisu željeli samo tako odreći.
Ostalo je, doduše, malo nejasno u Peckovom filmu kako je Lumumba uopće izabran
za premijera i trenuci do njegove inauguracije pomalo su konfuzni, kaotični i zbrzani
te je u jednom trenutku on distributer piva, u drugom ga hapse, u trećem ga
mlate u zatvoru, a u četvrom je već premijer. Potom se situacija narativno
pomalo stabilizira i pratimo njegove napore da spriječi potpuni kaos i anarhiju
u zemlji. Vrlo brzo nakon priznanja, pokrajine poput Katange su se, uz svesrdnu
podrušku Belgijanaca, odlučile odcijepiti od Konga, što je dovelo do sukoba
između Lumumbe, predsjednika Kasa - Vubua. Svoju je priliku iz prikrajka
čekao Joseph Mobutu, koji će se kasnije preimenovati u Mobutu Sese Sekoa, a
kojeg je za šefa predsjednikovog ureda imenovao upravo Lumumba.
Peckov je film premijerno prikazan na
festivalu u Cannesu 2000. godine, a "Lumumbi" se možda najviše može
prigovoriti što se radnja doista razvija prebrzo, posebno za one kojima
povijesno - politička situacija u Kongu početkom šezdesetih i nije posebno bliska i poznata. Također, posve je očito da je Peck primarno dokumentarist i on ovoj,
za njega, iznimno važnoj i osobnoj temi prilazi na takav način te se prvenstveno usredotočuje na dinamiku odnosa između Lumbumbe i ostalih koji su se borili za
vlast. I upravo je ta dionica filma daleko najbolja i najzanimljivija, kada se
svi ti generalisimusi, političari i ostali bore za prevlast i kad shvaćamo da
je samostalnost samo nešto što stoji na papiru, dok velike sile i dalje zapravo
drmaju sudbinom ove afričke države, koja će se također pretvoriti u šahovsku
ploču Hladnog rata između Amerikanaca i sovjeta.
Primjedbe
Objavi komentar