Jedinog Oscara u karijeri slavni grčko -
francuski filmaš Costa Gavras osvojio je upravo za ovaj film, povijesnu dramu
čija je radnja smještena u Čile za vrijeme državnog udara 1973. godine. Gavras
je Oscara podijelio s Donaldom Stewartom za najbolji adaptirani scenarij, a
ovaj je dvojac "Missing" snimio prema istoimenom romanu Thomasa
Hausera o tužnoj sudbini američkog novinara Charlesa Hormana, koji je nestao za
vrijeme državnog udara kojim je vojna hunta na čelu s Augustom Pinochetom,
potpomognuta CIA-om i
američkom vladom svrgnula demokratski izabranog socijalističkog predsjednika
Salvadora Allendea. Politički angažirane teme oduvijek su posebno privlačile i
zanimale Gavrasa, koji nikada nije skrivao svoje političke stavove odnosno da
mu je bliska komunistička misao pa zato i ne treba čuditi što ga je privukla
ova istinita priča o prevratnom razdoblju u jedinoj južnoameričkoj zemlji koja
je desetljećima uživala u stvarnoj demokraciji. Sve do 1973. godine kada su na
ulicu izašli tenkovi, vojna hunta je srušila legalno izabranu vlast te je u
sljedećim mjesecima više tisuća ljudi u Čileu pobijeno ili nestalo.
Među tim nestalima bio je i Horman, mladi
američki novinar, ilustrator i pustolov, koji je u Santiago doselio nekoliko
godina ranije prije udara, a samo nekoliko dana nakon što je vojska počela
preuzimati kontrolu u državi, on je nestao. Priču filma Gavras je smjestio u
dane i tjedne nakon nestanka američkog novinara kojeg je utjelovio John Shea, a
u potragu za njim krenut će njegova supruga Beth (Sissy Spacek) i njegov otac,
konzervativni američki biznismen Ed Horman (Jack Lemmon). Sve ono što će ovo
dvoje otkriti doista se i dogodilo, a kako ne bih zaspojlao film onima koji ga
planiraju pogledati, preporučujem da se o Hormanovoj sudbini interesiraju tek
nakon što ga odgledaju. Ne treba sumnjati da je film izazvao velike
kontroverze, posebno jer je debelim flomasterom podcrtana američka uloga u svim
ovim događanjima pa tako i u Hormanovom nestanku, a tadašnji američki
veleposlanik u Čileu čak je tužio i produkcijsku kuću koja je snimala film, kao
i autora knjige po kojoj je film snimljen. Zbog tužbe su i knjiga i film neko
vrijeme morali biti povučeni s tržišta, no nakon što je veleposlanik izgubio
tužbu, vraćeni su u distribuciju, a nakon što je CIA tridesetak godina kasnije
deklasificirala spise iz tog razdoblja, sve ono što je Gavras snimio pokazalo
se, nažalost, točnim.
Način na koji je Gavras uspio prikazati
događanja za vrijeme i neposredno nakon vojnog puča zaista je zastrašujuć i
šokantan. Djeluje sve to i više nego uvjerljivo, a jasno da se film nije mogao
snimati u Čileu pa je kao sjajna kulisa poslužio Meksiko. Vidimo ovdje kako je
izgledao život u tim prevratnim danima, kada su na snazi bili policijski sati i
kada je svaki izlazak iz kuće mogao značiti nestanak ili smrt. Ima u
"Nestanku" bezbroj toliko šokantnih i potresnih scena od kojih
zastaje dah, posebno one kad Ed i Beth u mrtvačnici kroče među stotinama leševa
tražeći Charlesa ili kada stižu na nacionalni stadion u Santiagu, mjestu gdje
je vojska držala zarobljenike, te među tisućama zatočenih pokušavaju pronaći
svog sina / muža. Jasno da je prikazivanje ovog filma bilo zabranjeno u Čileu
sve do svrgavanja Pinochetovog režima, a jednu od najboljih uloga u karijeri u
ovom filmu ostvario je legendarni američki glumac Jack Lemmon.
Kad stigne u Čile, Ed Horman (inače stručnjak
za kršćanske znanosti, što god to bilo), uvjeren je da je njegov sin u Čileu
napravio nekakvu glupost i da je zato upao u probleme. Na djelu je tu klasično
generacijsko nerazumijevanje između konzervativnih očeva i liberalnih sinova,
tim više jer stari nije ni svjestan što se u Čileu zapravo događa. Sve dok ne
stigne ondje i na vlastitoj koži osjeti sve te užase, a njegovu situaciju možda
najbolje opisuje rečenica jednog operativca CIA-e, koji kaže Edu da mu sin nije
bio u Čileu ne bi ni znao što se tu događa i da bi kod kuće samo nakon kratkog
televizijskog izvještaja o događanjima u svijetu prebacio na neki drugi kanal.
Tek kad mu sin nestane, stari Horman će shvatiti da svog sina uopće nije ni
poznavao. Dok ga je ranije živciralo i smetalo što mali stalno putuje u tamo
neke države, što odlazi na proturatne prosvjede i što ne dijeli isti
svjetonazor i konzervativne vrijednosti kao on, sada će shvatiti da njegov sin
nije bio najobičniji zgubidan, kakvim ga je smatrao. Shvatit će također da
njegova zemlja igra iznimno važnu ulogu ne samo u izazivanju vojnog puča, već
će mu postati i više nego jasno da se Čileanci ne bi usudili dirati jednog
američkog državljanina bez dopuštenja američih vlasti.
Ukupno je "Missing" ostvario četiri
nominacije za Oscara (film, scenarij, glavni glumac i sporedna glumica), a
uloga Eda Hormana bila je i ukupno osma nominacija za najboljeg glumca Jacka
Lemmona. Na kraju je ostao Lemmon na dva zlatna kipića koja je osvojio u ranijoj
fazi karijere, a ova mu je uloga ujedno bila i posljednja za koju je bio
nominiran za Oscara. Kad već nije dobio Oscara, Lemmon je za ovu ulogu dobio
nagradu za najboljeg glumca u Cannesu, gdje je "Missing" s turskim
filmom "Yol" i podijelio Zlatnu palmu. Ne smije se zaboraviti ni
izvanredna glazba grčkog skladatelja Vangelisa, kojem je "Missing"
bio prvi angažman nakon što je godinu ranije osvojio Oscara za "Chariots
of Fire", a kasnije iste godine skladao je glazbu za Scottovog "Blade
Runnera". Definitivno se uz legendarni "Z", ovaj film može
svrstati u sam vrhunac stvaralaštva Coste Gavrasa, angažiranog filmaša s
istančanim osjećajem za pravdu i autora koji je sanjao bolji i pravedniji
svijet.
Primjedbe
Objavi komentar