Norvežanina Hansa Pettera Molanda najbolje smo
mogli upoznati preko crnohumornog trilera "Kraftidioten" ili "In
Order of Disappearance", filma koji je u međuvremenu dostigao kultni
status, a nedavno je Moland sam snimio i američku verziju istog filma.
Ovim genijalnim filmom Moland kao da je pomalo ušao na teren Quentina Tarantina
ili braće Coen, a sa svojim najnovijim filmom ovaj Norvežanin kao da pomalo
ulazi na teren još jednog velikog američkog autora, Terrencea Malicka. Stilski
se "Ut og stjaele hester" ili "Out Stealing Horses" potpuno
razlikuje od "Kraftidiotena" i film s kojim bi ga se najprije moglo
usporediti je hvaljeno Malickovo "Drvo života". Jasno da, baš kao i s
prethodnim filmom, Moland nije kopirao svoje američke uzore, već baš kao što je
"Kraftidioten" bio film s jakim autorskim pečatom, takva je situacija
i s ovim filmom.
Moland si je dao jako težak zadatak jer je
ovaj film zapravo ekranizacija uspješnog istoimenog romana Pera Pettersona, a
iako nisam čitao "Out Stealing Horses", imam dojam da je to jedan od
onih književnih predložaka koje je dosta teško prenijeti na film. Ne samo iz
razloga što je radnja nelinearna i što događaji nisu posloženi kronološki, nego
skačemo iz jednog u drugo razdoblje, već i s toga što je to jedan od onih
romana struje svijesti u kojem glavni junak kontemplira nad prošlosti i svojim
životom. Jedan drugi Norvežanin, Karl Ove Knausgard, takvu je književnost
proteklih godina uspio ponovno vratiti u modu sa svojih šest autobiografskih
romana prvokativnog naziva "Moja borba". Baš kao što se on u svojoj
knjizi stalno vraća u prošlost i pokušava analizirati odnose sa svojim ocem,
ostalim članovima obitelji, prijateljima i svima oko sebe, tako se i glavni
junak ove knjige / filma vraća u razdoblje možda i ključno za njegov život i
koje ga je najviše oblikovalo kao osobu.
Tronda (Stellan Skarsgard je nakon vozača
ralice u "Kraftidioten" ponovno u glavnoj roli) upoznajemo kao
67-godišnjaka, koji se prije nekoliko godina preselio u izolirano mjesto u
provinciji i ondje uživa u samoći. Ubrzo ćemo saznati da je prije tri godine u
prometnoj nesreći poginula njegova supruga i od tada je on posve sam i odlučio
se na svojevrsnu samonametnutu izolaciju, no situacija će se promijeniti kada u
tom mjestašcu prekrivenom dubokim snijegom naleti na osobu iz svoje davne
prošlosti. Taj će ga susret nagnati da se vrati duboko u prošlost, u ljeto
1948. i godinu kada je proslavio 15. rođendan te vrijeme koje je s ocem
provodio u divljini. Kroz flasbackove ćemo polako saznavati tko je zapravo
Trond i što ga je oblikovalo, koji su to događaji, tragedije i poneki lijepi
trenuci koji su usmjerili njegov život. Baš kao u Knausgardovoj "Mojoj
borbi" ili u Malickovom "Drvu života" u prvom planu je upravo
Trondov odnos s njegovim ocem.
Moland je priču uspio strukturirati jako dobro
i ovu kompleksnu i refleksivnu priču uspio je snimiti s puno mjere, nježnosti i
osjećaja. Vizualno "Out Stealing Horses" izgleda doista impresivno,
fotografija je zbilja nevjerojatna, kao i cjelokupno okruženje, krajolici, u
kojima se kontrastiraju zima, hladnoća, mrak i duboki, gusti snijeg Tronodove
završne faze života s umirujućim zelenilom prirode, plaventilom rijeka i potoka
njegove mladosti. Osjeti se ovdje doista utjecaj Malickove poetike i stila te
je više od samih događaja u prvom planu unutarnja borba i unutarnje previranje
u glavnom junaku, sada čovjeku u ozbiljnim godinama, a nekad dječaku / mladiću,
koji pokušava razumjeti život. Sve se to kombinira s fascinantnim prikazima
prirode (opet kao u "Drvu života"), a po običaju je Moland uspio
okupiti i zbilja kvalitetnu glumačku ekipu.
Uz već spomenutog Skarsgarda, tu su i brojne
druge poznate face koje smo već više puta vidjeli u skandinavskim filmovima
poput Tobiasa Santelmana (Kon Tiki, Mordene i Kongo, Kraftidioten), danske
glumice rodom iz Srbije Danice Čurčić (Silent Heart, Warrior, Nobel), glavnog
negativca iz Kraftidiotena Pal Svera Hagena te još mnogi koje će prepoznati oni
koji su gledali skandinavske filmove. Već sada je "Out Stealing
Horses" pokupio sve najvažnije nagrade u izboru za norveški film godine -
od samog filma, režije, fotografije, glazbe i sporednog glumca, a već je
poznato da će to biti i norveški kandidat za nagradu Oscar. Uz to, na festivalu
u Berlinu, gdje je premijerno prikazan, "Out Stealing Horses" dobio
je Srebrnog medvjeda za najbolju fotografiju, što je samo još jedan dokaz da je
ovo jedno pravo malo vizualno remek-djelo.
Primjedbe
Objavi komentar