Sean Baker danas je jedan od vodećih američkih
nezavisnih filmaša koji je najveći komercijalni uspjeh imao sa svojim
posljednjim filmom "The Florida Project", no već dulje vrijeme
njegovi filmovi tražena su roba na američkim festivalima. Estetski bi se Bakera
moglo nazvati i sljednikom Harmonyja Korinea po pitanju zanimanja za
subkulturne zajednice i ljude s društvenih margina, a u ovoj nagrađivanoj
crnohumornoj doku - drami snimljenoj pametnim telefonima vodi nas u pravi
polusvijet Los Angelesa. Glavna junak(inja) filma je transseksualka i
prostitutka Sin-dee, koja je upravo izašla iz zatvora i ona u razgovoru sa
svojom prijatelj(icom), također trans - prostitutkom Alexandrom, saznaje kako
ju je njezin dečko i svodnik Chester varao dok je ona 28 dana bila iza
rešetaka. Da situacija bude gora po Sin-dee, Chester ju je varao sa
"stvarnom" ženu i njih dvije kreću u potragu za nevjernim svodnikom
ulicama Los Angelesa i to na Badnje večer.
Tijekom njihove odiseje polusvijetom Los
Angelesa, upoznat ćemo i Razmika, armenskog taksista i obiteljskog čovjeka,
koji gotovo sav zarađeni novac troši upravo na usluge trans-prostitutki,
najčešće upravo Sin-Dee i Alexandre. Jasno da će se putovi svih ovih ljudi
susresti na ovo posve netipično Badnje veče, a djelovao je ovaj film prilično
šokantno, groteskno, čak nadrealno. I to ne samo zbog svih tih
trans-prostitutki koje ćemo upoznavati uz Sin-Dee jer gotovo da ne postoji
osoba koja se pojavljuje u ovom filmu, a da bismo je mogli svrstati u
kategoriju normalne osobe. Događa se sve to gotovo u real-timeu i ekipa koju
upoznajemo u "Tangerine" pomalo podsjeća na ekipu iz Korineovog
"Gumma", a ono što nama djeluje potpuno nenormalno, nestvarno ili
nadrealno za ljude iz tog svijeta bit će jedan sasvim normalan dan u životu.
No, ispod te fasade svijeta transseksualaca,
prostitutki, perverznjaka i svakojakih budalaša skriva se zapravo gotovo pa
klasična komedija zabune i komedija apsurda u kojoj je Baker uz profesionalne
glumce okupio i brojne naturščike i stvarne stanovnike ovog polusvijeta. Odvija
se radnja ovdje iznimno brzo i nema tu praktički ni trenutka praznog hoda, a
djelovao mi je ovaj film i nekako kontradiktorno. Iako je riječ o dokudrami, k
tome snimljenoj i iPhoneom iz ruke pa jasno da mora izgledati sirovo, no
istovremeno je to poetično, čak i nježno jer očito je kako Baker ima silnu
empatiju prema cijelom ovom društvu kojem uopće ne želi suditi, već ih samo
prikazati onakve kakvi jesu i njihov život bez imalo peglanja i glancanja
ponuditi publici. Jasno da neće ovo biti film za svakoga jer zbilja sve ovo
može djelovati prilično šokantno, no ne može se osporiti kako je Baker snimio
nevjerojatan, zanimljiv i iznimno provokativan film.
Primjedbe
Objavi komentar