THE BLOOD ON SATAN'S CLAW (1971,GBR) - 7/10



Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u Velikoj Britaniji dogodio se procvat podžanra horora koji se nazivao i folk horor. Uz "Witchfinder Generala" iz 1968. godine i daleko najbolji i najpoznatiji film u ovom društvu, kultni "The Wicker Man" (po kojem je prije desetak godina snimljen urnebesni remake s Nicholasom Cageom koji spada u uzak krug najvećih treševa 21. stoljeća), u tu kategoriju spada i "The Blood on Satan's Claw" Piersa Haggarda. Iako iz današnje perspektive ovaj horor djeluje prilično arhaično, a iako se pokazao kao potpuni komercijalni promašaj, kasnije je dostigao kultni status. Priču su Haggard i koscenarist Robert Wynne - Simmons smjestili u ruralnu Englesku ranog 17. stoljeća, a sve će se zakotrljati kad lokalni kmet priikom oranja u zemlji pronađe deformiranu lubanju koja nije ni ljudska, ni životinjska. Sve se to odvija u razdoblju kojim još uvijek vlada praznovjerje, a iako je vještičarenje nešto za što svi govore da je daleko iza njih, očigledno je da mnogi smatraju da baš i nije tako, već da su magija, zlodusi i slična stvorenja nešto i dalje duboko ukorijenjeno u društvu.

Situacija će ovdje bit tim dramatičnija jer će otkriće misteriozne lubanje dovesti do čudnih događanja, nestanaka, samoozlijeđivanja, a uskoro će se ispostaviti da u tom mjestu postoji sotonistički kult koji demonima prinosi ljudske žrtve. U početku se planiralo radnju filma smjestiti u nešto kasnije viktorijansko razdoblje, no kako je filmsko tržište tada doslovno bilo preplavljeno britanskim filmovima iz tog doba, odlučeno je priču smjestiti još koje stoljeće ranije. Na to je utjecao i uspjeh ranije spomenutog "Witchfinder Generala" te su producenti od scenarista zahtjevali da i pričom njihov film podsjeća na prethodni i da ima nekih poveznica. Originalno je bilo zamišljeno da se "Krv na Sotoninoj kandži" sastoji od tri naizgled nepovezane priče koje će povezati tek sotonina ovozemaljska prisutnost, no na kraju je odlučeno da će se fabularna linija ipak vrtjeti oko jedne središnje priče. Baš kao i praktički svi ti filmovi o sličnim demonskim stvorenjima i kultovima, uspio se i ovdje postići konstantni osjećaj jeze i nelagode.

Primjedbe