Vodi nas ovaj umjetnički dokumentarac koji je
snimio Danac Simon Lereng Wilmont u maleno selo Hnutove, mjesto udaljeno možda
kilometar od prve linije fronte između Ukrajine i područja koje su zgrabili
proruski separatisti negdje na području Donbasa. Čak više od konstantnog laveža
pasa u daljini, odzvanjaju ondje detonacije eksplozija i pucnjava, koja je već
postala konstanta u životima onih koji i dalje nastanjuju ovo mjesto. U stilu
muhe na zidu, bez ikakve naracije, autor nas upoznaje sa stanovnicima Hnutova,
a jedan od njih je i dječak Oleg, siročić kojem je u ratu poginula majka i sada
se za njega brine tek baka. Živote ovih ljudi pratio je Wilmont kroz čitave tri
godine i imamo tu priliku iz prve ruke saznati kako izgleda život uz metke, mine,
bombe, pištolje i sve ostale divote koje nudi život uz prvu liniju fronte.
Ušao je "Olegs krig" kako se naziva
ovaj dokumentarac u originalu, u uži krug kandidata za oskarovsku nominaciju,
iako je na kraju nije dohvatio, ali bio je zato nominiran za najbolji europski
dokumentarac godine. Dobivao je nagrade gotovo na svakom festivalu na kojem je
prikazan, izabran je i za najbolji dokumentarac godine, a Wilmont je za njega
na vjerojatno najpoznatijem svjetskom festivalu dokumentarnog filma,
amsterdamskoj IDFA-i osvojio nagradu za najboljeg debitanta. Ono što ovdje
najviše šokira je ta ljudska osobina prilagodljivosti, nešto što možda i ne
znamo da imamo u sebi, a u situacijama poput ove iz filma shvatimo da se ljudi
doista mogu prilagoditi na svakakve životne uvjete. Tako je i ovim ljudima
život pod stalnom ratnom opanosti postao nešto najnormalnije i nitko se više
uopće ne zamara što im meci pljušte iznad glava, a uopće ne čudi što su tim
klincima pištolji, granate i sve ostalo što nađu razasuto po livadama i
šumarcima, najprirodnije igračke.
Primjedbe
Objavi komentar