Povijesni spektakl jedan je od onih žanrova
koje u pravilu ne zaobilazim, a iako se posljednjih godina možda i ne snima
toliko takvih filmova kao prije 15 ili 20 godina kada su Gibsonovo "Hrabro
srce" i Scottov "Gladijator" izazvali pravu renesansu takve
vrste filmova, i dalje se svako malo pojavi neki povijesni film vrijedan
pažnje. U tu kategoriju definitivno spada i povijesna drama "Kralj",
koju su Australci David Michod i Joel Edgerton napisali po nekoliko drama
Williama Shakespearea koje nose zajednički naziv "Henrijada".
Engleski kraljevi bili su česta tema slavnog engleskog dramatičara, posebno
Henrik IV i njegov sin i nasljednik Henrik V, koji su vladali početkom XV
stoljeća i prvi su engleski vladari iz kuće Lancaster, a sudbinom mladog kralja
Henrika V pozabavio se i ovaj australski dvojac.
Iako su priču filma zasnovali prema
Shakespeareu, (srećom) pa su se opredijelili za snimanje bez tipičnog dramskog govora u
stihovima, već su priču ponajviše zamislili kao karakternu studiju mladog
vladara. Nakon što je za vladavine njegovog oca Henrika IV u Engleskoj izbio
potpuni kaos, dio plemstva se odmetnulo, a iako je svog starijeg sina razmetnog
planirao preskočiti i krunu dodijeliti mlađem, spletom okolnosti Henrik V
(mlada glumačka zvijezda Timothee Chalamet) je ipak postao kralj. Ovog mladića u
ranim dvadesetima upoznajemo kao pravog jebivjetra, koji s ocem uopće ne
komunicira, već većinu vremena provodi u društvu legendarnog vojnika Johna
Falstaffa (fikcionalnog lika iz čak tri Shakespearove drame utjelovio je sam
Edgerton) opijajući se i naganjajući žene sumnjivog morala po krčmama.
Cijela zemlja mladog Henrika V, za prijatelje
Hala, poznaje kao bezveznjakovića nedostojnog krune, no vrlo brzo ovaj će
mladić morati početi dokazivati da je sposoban biti kralj. Iako u početku nije
oduševljen idejom preuzimanja krune, Henrik nakon pogibije mlađeg brata neće
imati izbora. Nakon krunidbe neće imati puno vremena za zafrkanciju, tim više
jer je i dalje u tijeku rat između njegove Engleske i Francuske, koji je
povijest zapamtila kao Stogodišnji rat. Upravo rat s Francuzima i potencijalna
pobjeda u ovom sukobu mogla bi biti ono što će Henrika V profilirati kao
sposobnog vladara, no iako ovaj mladić baš i nije pretjerano oduševljen
ratovanjem i žrtvovanjem svojih vojnika u besmislenim sukobima, ponajviše
zahvaljujući igrama i igricama svojih savjetnika upustit će se u ovu ratnu
avanturu.
Iako finih i raskošnih akcijskih scena
srednjovjekovnog ratovanja ovdje ne nedostaje, "The King" se ipak od
većine sličnh sadržaja razlikuje po tome što je u prvom planu baš ta
transformacija nesigurnog, naivnog, čak i omraženog mladića u sposobnog i
mudrog vladara kojeg će i plemstvo, ali i puk prihvatiti. Naravno da neće to
ići samo tako jer tip koji je dane provodio u krčmama i u kurveraju, sada se
mora isprofilirati i kao državnik i kao vojskovođa. Uz to, okružen je Henrik V
i s brojnim savjetnicima, plemićima među kojima ima i puno onih koji mu rade o
glavi i imaju neke svoje planove i u tom moru informacija i svakakvih savjeta,
on će se morati snaći i pokazati svoju odlučnost, sposobnost, ponekad i
beskompromisnost.
Michod (Animal Kingdom, The Rover, War
Machine) se sam i prihvatio režije te je svoj zadatak odradio sasvim korektno,
a mladi Chalamet je nakon "Call Me by Your Name" i "Beautiful
Boy" još jednom potvrdio zašto ga se smatra jednim od vodećih glumaca mlađe
generacije (rođen 1995. u New Yorku). U epizodnim ulogama pojavljuju se i
Robert Pattinson kao groteskni francuski prijestolonasljednik, Ben Mendelsohn
je stari kralj Henrik IV, a mlada novozelandska glumica Thomasin McKenzie, koje
se sjećamo iz "Leave no Trace" je sestra mladog kralja, koja je udana
za danskog princa. Oni koji vole ovakve povijesne sadržaje zasigurno neće
promašiti s ovim filmom, koji je nakon premijere na festivalu u Veneciji i
ograničene kino distrubicije kasnije, odmah završio na Netflixu.
Primjedbe
Objavi komentar