Pretpostavljam da će biti i puno onih koje ova
misteriozna, nadrealistička arty drama Ricka Alversona neće impresionirati ni
izbliza kao što je mene, no tako je to obično s art filmom. Kad je u pitanju
art film teško je racionalno prosuditi zašto mi se neki film svidio, a neki ne
te obično već na samom početku gledanja takvog filma kao da osjetim nešto
privlačno ili odbojno u istom tom filmu. Premijerno je "Planina"
prikazana u natjecateljskom programu festivala u Veneciji 2018. godine, no
morala je proći gotovo još puna godina kako bi ovaj film krenuo u distribuciju.
Već od uvodnih scena posve je jasno da će ovo biti sve samo ne običan film jer
su se redatelj i direktor fotografije Lorenzo Hagerman odlučili za pomalo
arhaičnu, okomitu, 4:3 sliku. S obzirom da je radnja filma smještena negdje u
pedesete godine prošlog stoljeća i to u unutrašnjost Amerike, brdovita područja Apalačkog gorja, taj izbor i ne
čudi, no nije to jedina neobičnost "The Mountaina".
Ugođaj je od samog početka nekako čudan,
nelagodan, djeluje sve to nekako hladno i tjeskobno, boje su prigušene, tmurne
i sive, a priča se razvija prilično sporo. Glavni junak je povučeni mladić Andy
(Tye Sheridan), 20-godišnjak skromne socijalne inteligencije, potpuni
čudak, koji je odrastao uz podjednako čudnog oca Fredericka (Udo Kier), trenera
klizanja. Nakon što mu otac umre, na Andyjevim vratima će se pojaviti
obiteljski prijatelj i psihijatar Wallace (Jeff Goldblum). Upravo je Wally bio
liječnik Andyjeve majke i nakon što je ona smještena u mentalnu instituciju,
pokušao je izliječiti lobotomijom, čudovišnom tehnikom koja se prakticirala
tijekom 40-ih i 50-ih i koja je podrazumijevala elektrošokiranje mozga. Kako bi
se mentalno bolesni ljudi često nakon takvih tretmana, ukoliko bi, naravno,
preživjeli, sveli na razinu biljke, smatralo se kako ih je lobotomija
izliječila od duševnih bolesti, no na sreću ubrzo se od toga odustalo.
Dr. Wally i dalje se bavi lobomotijom mentalno
bolesnih i putuje on unutrašnjosti Amerike te prakticira ovu suludu tehniku
u mentalnim institucijama nad najtežim slučajevima. Andy će ubrzo postati
njegov pomoćnik te će i on putovati s njim, zapravo i ne shvaćajući što se
događa s tim ljudima nakon što im se mozak podvrgne elektrošokiranju. Jasno da
je i ovo jedan od onih filmova u kojem praktički nema normalnih likova, a oni koji se
u početku čine potpuno ludima, ispostavit će se do kraja da su prava kamilica
za one kakti pametne. Snimljen je ovaj film nekako fragmentarno i premda priča
djeluje dosta nihilistički, čak i morbidno, pošto imamo dva tipa koji putuju po
Americi i prže ljudima mozgove, uspio je Alverson to snimiti na način da
djeluje intrigantno, čak hipnotično i uvuče gledatelja u ovu svoju stiliziranu
nadrealističnu mračnu priču. Na svo to ludilo nadovezao se i karakterni
francuski glumac Denis Lavant, kojeg se možda ponajprije sjećamo iz slične
nadrealne misterije "Holy Motors!". I Alverson je, baš kao i njegov
francuski kolega Leos Carax, odlučio Lavanta pustiti s lanca i imat ćemo ga
priliku vidjeti u standardno divljačkoj formi u završnici filma. I ne samo
Lavantova gluma, već i nastup Kiera pa i Goldbluma kao da su u potpunoj
koliziji s nekako mirnim ritmom, kirurški preciznom režijom i fotografijom, no
napravljeno je sve to, uvjeren sam, intencijski.
Po atmosferi i ugođaju "The
Mountain" bih nekako najbolje mogao usporediti s "Ubojstvom svetog
Jelena" Jorgosa Lantimosa otprije koju godinu. Alverson u svom filmu ne
skriva da mu je jedan od uzora i David Lynch, a iako će mnogi zasigurno
prigovoriti da je ovaj film najobičnije artističko pozerstvo i izdrkavanje,
može se na "Planinu" gledati i kao na šokantnu, mračnu, bizarnu
studiju o mentalnim bolestima i na koji način se s njom nekoć obračunavalo. I
ovdje nije jedino pitanje na koji način, već i tko se to obračunavao s
mentalnim bolestima i tko su bili ti ljudi koji su kakti liječili duševne
bolesnike. Svi ti koji su lobotomizirali ljude misleći da im na taj način
pomažu, definitivno nisu bili ništa manje bolesni i poremećeni od onih kojima
su mislili da pomažu. I s obzirom na tematiku, svaki drukčiji pristup obradi
ovakve teme i pričanju ovakve priče teško da bi bio ovako upečatljiv i ovako dojmljiv,
a svi oni koji vole nešto drukčiji filmski izričaj ili im je blizak
nadrealizam, neće pogriješiti ako provjere "Planinu".
Primjedbe
Objavi komentar