Jennifer Kent zanimljiva je australska
filmašica koja je prvi dugometražni film snimila tek sa 45 godina. Bio je to i
više nego solidni horor "Babadook" iz 2014., a sada se vratila s još
jednom zanimljivom pričom koja nas vodi u rane dane kolonizacije njezine
zemlje, točnije u 1825. godinu. Zanimljivo je kako je Kent karijeru počela kao
glumica, a iako je tijekom devedesetih slovila za jednu od talentiranijih
australskih glumica, odlučila se ostaviti nastupa pred kamerama i prebacila se s druge strane. Prijelomni
trenutak u njenoj karijeri dogodio se kad je pogledala Von Trierovu
"Plesačicu u mraku", nakon čega je pisala slavnom Dancu da je uzme za
asistenta režije u nekom sljedeću projektu. Von Trier joj je ispunio želju i
asistirala mu je na snimanju "Dogvillea", poslije čega se posvetila
samostalnom radu, prvo snimanju kratkih filmova, a potom i dugog metra.
Nakon uspješnog "Babadooka" s kojim
se predstavila u Sundanceu, a potom je njen indie horor u kinima zaradio
respektabilnih 10 milijuna dolara, očekivalo se što bi mogao biti nastavak. U
kasno ljeto 2018. na festivalu u Veneciji predstavila se s prilično okrutnim,
brutalnim i šokantnim pustolovnim survivalističkim revenge trilerom za koji je ondje
dobila i posebnu nagradu žirija, dok je mladi aboridžinski glumac i debitant
Baykali Ganambarr dobio nagradu Marcello Mastroianni za najboljeg mladog
glumca. Ovaj plesač se na audiciju za ulogu mladog aboridžinskog vodiča Billyja
javio kad je vidio oglas na Facebooku, a njegov zadatak bit će glavnu junakinju
filma, irsku robijašicu Claire (Aisling Franciosi) koja je svoju kaznu poslana
odslužiti u novi svijet, voditi u osvetničku misiju za ljudima koji su joj pred
očima pobili obitelj.
Nesretna Claire na robiji je završila u još
uvijek potpuno divljoj Tasmaniji, gdje svoju kaznu odslužuje kao sluškinja zapovjednika okruga britanske vojske, poručnika Hawkinsa (Sam Claflin se nakon
uloge Oswalda Mosleyja u petoj sezoni "Peaky Blindersa" očito
ispraksirao za uloge najgorih sadista). Iako je njena kazna istekla, poručnik je
ne pušta i drži je kao robinju koja njemu i njegovom društvu mora pjevati (od
tuda i naziv "Nightingale" odnosno "Slavuj"), a kad se
nekom od njih prohtije, divljački je siluju. Za svoje vrijeme u Tasmaniji,
Claire se uspjela i udati te je taman dobila i dijete, no sve će ona izgubiti
nakon jedne divljačke pijane noći. Kako je poručnik Hawkins potpuno izgubio
razum jer je godinama u najgoroj zabiti i nikako da dočeka promociju na mjesto
satnika u neki bolji okrug, pod zapovjedništvom ima najgori šljam od vojnika
koji po cijele dane samo piju, on i njegov kružok poubijat će Claireinu
obitelj. I potom se pješke kroz džunglu zaputiti u grad udaljen nekoliko dana
hoda preko najnepristupačnijih i najopasnijih područja.
Kako je to razdoblje koje je u povijesti ostalo
zapamćeno kao "Crni rat", odnosno doba kada su britanski kolonizatori
krenuli u tamanjenje urođeničkog stanovništva Tasmanije, Aboridžina, bilo je ne
samo posve normalno, već i potpuno očekivano ubijanje crnih starosjedioca
ukoliko ih se slučajno usput susretne. U takvim suludim vremenima, Claire će u
društvu aboridžinskog vodiča Billyja krenuti u potragu za poručnikom i njegovom
ekipom, a pretvorit će se to u mračnu i okrutnu pustolovinu u kojoj možete
očekivati doslovno svašta. Pošto je bilo to mračno i okrutno vrijeme australske
povijesti kada su tehnološki daleko napredniji kolonizatori tamanili
starosjedioce poput muha, Kent je sve te okolnosti i cijelo okruženje pokušala
prikazati što je moguće realističnije. Ima tu zbilja dosta prizora od kojih se
ledi krv u žilama te fino u "Slavuju" vidimo tko su bili ti ljudi
koji su prvi kolonizirali zemlju koja je ni dva stoljeća kasnije iznikla u
jednu od najnaprednijih i najslobodnijih država svijeta.
Prvi bijeli stanovnici Australije dobrim
dijelom su upravo bili britanski robijaši, kojima je obično davan izbor ili na
vješala ili pravac jedrenjak pa na najdalju točku na kugli zemaljskoj. Jasno da
se u prvim desetljećima naseljavanja ondje nakupio najgori ljudski šljam i gnoj
britanskog imperija, a po kazni su ondje slane i najgore divizije britanske
vojske. Kad na hrpi imaš takvu ekipu, jasno da će se ondje događati najgore
moguće stvari. a blagodati civilizacije golim i bosim starosjediocima došli su
donijeti ljudi još daleko, daleko gori i primitivniji od njih. Genocid nad
starosjedilačkim stanovništvom trajao je sve do 1920. godine, do kada su ovi
prastanovnici Australije gotovo pa istrijebljeni. Na trenutke me ova krvava i
šokantna priča podsjetila na "The Proposition" Nicka Cavea i Johna Hillcoata,
samo što je Kent sve te užase koji su se događali u ranim godinama njezine
zemlje, uspjela podignuti za još nivo više i "The Nightingale" je još
brutalniji, šokantniji i strašniji.
Primjedbe
Objavi komentar