Imao je ovaj triler snimljen u američko -
britansko - francusko - izraelskoj koprodukciji kojeg kao redatelj i scenarist
potpisuje Izraelac Yuval Adler (Betlehem) premijeru u popratnom programu
festivala u Berlinu. Snimio je Adler "Operativku" prema romanu "The English
Teacher" bivšeg generala izraelske vojske Xiftacha Reichtera Atira i posve
je očito da je ovaj roman, a potom i film zamišljen u stilu čuvenih špijunskih
djela Johna Le Carrea, Grahama Greenea ili Frederica Forsytha. Možda je Atirov
roman doista na tragu nekog od djela gore navedenih velikana špijunskih
krimića, no ukoliko i jest, preko ovog prilično zapetljanog i zakompliciranog
filma to definitivno nećemo saznati. Za početak, dosta nejasno i zbunjujuće
ostaje zašto bi žena poput Rachel (Diane Kruger), koja praktički nema nikakve
veze s Izraelom pristala postati špijunka za njihovu tajnu službu Mossad. Možda
je ženi nedostajalo uzbuđenja u životu, no ne znam koliko bi mi moralo biti
dosadno da poželim postati špijun Mossada, a već u samom uvodu filma shvaćamo
da je ona nestala bez traga dok je bila na očevom sprovodu u Londonu.
Nitko od njezinih nadređenih nema pojma što se
dogodilo s njom, a jedina veza do nje je kriptirani telefonski poziv koji je
uputila svom nadređenom, britanskom Židovu Thomasu (Martin Freeman), koji je
potom preko Njemačke stigao na ugodni razgovor u Izrael s čelnicima Mossada.
Jer dobro je poznato, jednom Mossad, uvijek Mossad i jednom kad se, bit će,
uključiš u takve rabote, njihov si za sva vremena. Tako će Martin izraelske
agente upućivati tko je ona i kako ju je uopće počeo vrbovati, a usput će
morati i pokušati slijediti njezin put kako bi je pronašao pošto ona sada
predstavlja opasnost za operaciju. Jasno da je ta operacija bila i više nego
delikatna jer je Rachel bila poslana na špijunsku misiju u Iran kako bi saznala
što više o tamošnjem nuklearnom programu, a paralelno s Martinovim pokušajima
da joj uđe u trag, pratit ćemo i što se događalo s njom.
I stalno tu skačemo naprijed i natrag u
vremenu i djeluje to pomalo zbunjujuće. Rachel nestaje i pojavljuje se, a usput
shvaćamo što se to zapravo s njom dogodilo za vrijeme misije te bi se
definitivno moglo reći da "Operativka" čak bolje funkcionira kao
karakterna studija, nego klasični špijunski triler. Jasno da je Rachel
misteriozna žena prepuna tajni, koje će se također polagano razotkrivati, no
sve to ostaje prilično nedorečeno, na što se nadovezao i pomalo frustrirajući
završetak, tek nakon kojeg mi apsolutno ništa nije bilo jasno. Daleko najveći
plus ovog filma je Kruger, žena koja je karijeru počela kao manekenka pa se
potom krenula probijati u svijetu filma. Na početku, ulogama klasičnih
ljepotica koje bi u pravilu služile kao ukras i nadopuna onim scenama kad se
netko ne mlati ili puca iz bazuke. No, Kruger se posljednjih godina pretvorila
u pravu glumicu, koja je hrabrim i pametnim izborom uloga te jako dobrim
balansiranjem između Hollywooda te američkog indie i europskog filma pokazala
da se na nju mora ozbiljno računati i da nije samo lijepo lice, već i da ima
što pokazati u umjetničkom smislu. Najbolji dokaz za to je Akinov "In the
Fade" i uloga za koju je čak nagrađena u Cannesu, a i ovdje je na razini
zadatka te dobrim dijelom i izvlači ovaj film.
Primjedbe
Objavi komentar