Joanna Hogg nezavisna je britanska filmašica iznimno cijenjena u tamošnjim umjetničkim krugovima, koja je počela kao
režiserska glazbenih spotova, da bi se potom prebacila na televiziju, a zatim
je krenula sa snimanjem i igranih filmova. Iskreno, nisam se do sada susretao s
njezinim stvaralaštvom, a ne bih puno pogriješio ni da sam preskočio ovu
misterioznu romantičnu dramu koja bi se onako zdravoseljački mogla opisati i
kao "50 nijansi sive" za arty publiku. Znam da je ova usporedba možda
preteška (posebno jer nikada nisam ni čitao te knjige, a ni gledao filmove
snimljene po njima, no otprilike znam o čemu se radi, dovoljno da ih znam
zaobići u najširem mogućem luku), no i ovdje imamo priču o djevojci koja pada
na čari starijeg gospodina dijaboličnog šarma i zbog njega upada u razne
probleme. Ovaj puta ta je djevojka studentica filma Juliet (Honor Swinton
Byrne), koja se upravo sprema snimiti svoj prvi film, a trebala bi to biti artistička
drama o majci i sinu iz Sunderlanda. Nekoć industrijsko i rudarsko središte,
Sunderland je jedan od onih gradova koji se našao u velikim prolemima nakon
zatvaranje rudnika i masovnih otpuštanja tijekom vladavine Margaret Thatcher
80-ih godina, kad se i zbiva radnja "Suvenira".
Julie živi u stanu s dvoje cimera, a igrom
slučaja upoznat će puno starijeg tipa dijaboličnog šarma i zečje usne Anthonyja
(Tom Burke). On navodno radi u ministararstvu vanjskih poslova, stalno negdje
putuje, a uskoro će doputovati i u njezin stančić. Iako njena obitelj nije
pretjerano oduševljena njenom vezom s puno starijim tipom, koji je prilično
tajanstven i čini se da je ne samo nepouzdan, već da bi mogao biti i ovisnik o
heroinu, Julie se u ovog tipa zaljubila preko ušiju. Kao da ne shvaća da je ta
njihova veza jedna od onih toksičnih i da je on samo vuče dolje sa sobom, veza
koja teško može imati budućnost. Snimila je Hogg ovaj film djelomično po
vlastitom životu pa se za "Suvenir" kaže da je i polu - autobiografski,
a nekako imam osjećaj da bi ovaj film mogao podijeliti publiku. Dok će neki
zasigurno reći da je "Suvenir" fascinantna, prekrasno snimljena
artistička psohološka studija, drugi će reći da je ovo jedan od onih smorova od
filmova u kojima se gotovo ništa ne događa i koji nikako da završe.
Ja sam se nekako uspio pronaći na pola puta i
jednostavno je ne moguće ne cijeniti viziju i poetiku ove britanske autorice,
no istovremeno, jednostavno si ne mogu pomoći, i ovakvi sporovozni filmovi u
pravilu su mi teško probavljivi i mora to biti nešto zbilja posebno da bi me
pogodili u žicu. "Suvenir" me definitivno nije uspio pogoditi iako je
prikaz 80-ih godina, razdoblja koje je u posljednje vrijeme često romantizirano
i idealizirano, ovaj puta prikazano na nešto drukčiji način. Sve je tu mračno,
tmurno, sivo, nema tu blještavila, a kako bi se ta situacija potencirala, film
je sniman i kroz iste takve tmurne i sive filtere na kameri. Jedino što odaje
taj kič i glamuroznost tog desetljeća je tipična britanska muzika iz tog razdoblja.
Zanimljivo je kako je Hogg početkom 80-ih studirala zajedno s poznatom
britanskom glumicom Tildom Swinton, koja je i u "Suveniru" odigrala
manju ulogu odnosno ulogu Juliene majke. Da situacija bude bolja, uloga Julie
pripala je njenoj kćeri u stvarnom životu, mladoj glumici Honor Swinton Byrne, kojoj je ovo bilo i prvo glumačko
iskustvo. Uglavnom, ne mogu reći da me ovaj film koji je premijerno prikazan na
festivalu u Sundanceu, gdje je odnio i glavnu nagradu žirija oduševio i impresionirao, no ljubitelji europskog art -
filma možda bi mogli pronaći ovdje nešto za sebe.
Primjedbe
Objavi komentar