Korejsku kinematografiju nitko u svijetu filma
desetljećima nije doživljavao posebno ozbiljno i malo tko je zasigurno uopće znao da se
ondje snimaju filmovi. Sve se to počelo naglo mijenjati na samom početku ovog stoljeća
kad su iz Južne Koreje kao na pokretnoj traci počeli stizati izvrsni filmovi, a
svijet je upoznao neke iznimne autore kao što su Park Chan-wook, Ki-duk Kim ili
Bong Joon-hoo. Već puna dva desetljeća iz Koreje na godišnjoj bazi stiže barem
nekoliko iznimnih filmova, a konačnu potvrdu da se ondje nešto veliko događa
dobili smo dodjelom Zlatne palme Bongovom "Parazitu" 2019. godine,
koji će vrlo vjerojatno postati i prvi korejski film nominiran za Oscara. I
ispravit će se time velika nepravda jer imali smo u ovih dvadesetak godina
pregršt filmova koji su zaslužili nominaciju (sjetimo se samo
"Oldboya", "Sjećanja na ubojstvo" ili "Proljeće,
ljeto, jesen, zima i proljeće"). Iako se često njegovo ime zanemaruje i
nepravedno preskače kad se spominje ta korejska filmska invazija, vrlo važno
mjesto u gore navedenom društvu pripada još jednom iznimnom filmašu, Jee-woon
Kimu.
Predstavio se on već krajem 90-ih s horor
komedijom "The Quiet Family" te je do danas nanizao nekoliko zbilja
sjajnih filmova kao što su "A Tale of Two Sisters". "Good, Bad
and the Weird" ili "I Saw the Devil", a tu svakako spada i
noirovski revenge - triler "A Bittersweet Life". Posve je očigledno
kako je Kimova generacija filmaša stasala uz novi američki film devedesetih godina
i da su autori poput Tarantina ili braće Coen bitno utjecali na njih. Naravno
da su svi ti genijalci iz Koreje tom modernom stilu dodali nešto svoje, nešto
autentično, a kod Kima je očit i utjecaj špageti westerna. Posebno se to vidi u
njegovoj bizarnoj pustolovnoj western - parodiji "Dobar, zao, čudan",
u kojoj se čak u manjoj ulozi pojavljuje i Quentin Tarantino, no jedan drugi
Tarantinov film djeluje mi kao najutjecajnije ostvarenje u nastanku
"Gorkoslatkog života". Riječ je o kultnom "Paklenom šundu"
i to ne samo iz razloga što glavni junak ovog filma, visokorangirani utjerivač
dugova u korejskoj kriminalnoj organizaciji Kim Sun-woo (Lee Byung-hun), dobiva
od svog bossa Kanga zadatak pripaziti na njegovu mlađahnu djevojku Hee-Soo
(Shin Min-ah).
Iako je Kim iznimno lojalan svom brutalnom i
proračunatom šefu, koji se sprema na poslovno putovanje, a delikatan zadatak
nadzora ljubavnice povjerio je čovjeku od najvećeg povjerenja, ovim zadatkom bit će zapravo stavljen na veliku kušnju. Uvjeren je stari
šef da ga mlađahna ljubavnica vara s nekim mlađim tipom, a nije teško pogoditi
da će na šarm i ljepotu mlade violončelistice pasti i tip koji je inače
posvećen isključivo poslu i za kojeg se čini da ga ništa i nitko drugo ne
zanimaju. I nije to jedini problem za Kima i njegovu organizaciju jer rivalska
familija postaje sve pohlepnija i bahatija i sve naslućuje da bi moglo doći do
okršaja za prevlast. Iako nikada do sada Kim nije odbio poslušnost svome šefu i
oduvijek mu je bio najodaniji suradnik, na najgori način će shvatiti da je u
biznisu u kojem nema nostalgije, starih zasluga i prijateljstva. Kad shvati da
je izigran, Kim će se upustiti u osvetničku misiju, toliko tipičnu za korejske
filmove.
I s ovim filmom Kim je pokazao da je režiser
nevjerojatnog talenta i izuzetnog stila koji je uspio na sjajan način
kontrastirati blještavi i raskošni vizual s prilično eksplicitnim i šokantnim
nasiljem. Premijerno je "A Bittersweet Life" prikazan izvan
konkurencije na festivalu u Cannesu 2005. godine, a iako smo i prije i poslije
imali priliku gledati brojne korejske filmove kojima je u središtu pažnje osveta,
Jee-woon Kim uspio je snimiti uzbudljiv, realističan, prilično originalan, ali
nadasve uzbudljiv krimić. U glavnoj ulozi sjajan je Byung-Hun Lee, koji se u
međuvremenu prometnuo u jednu od najvećih zvijezda korejskog filma te je čak
imao i nekoliko zapaženih izleta u Hollywood (Sedmorica veličanstvenih recimo).
Izleta u Hollywood po dobrom se baš neće sjećati Kim, koji je u Americi snimio
bezvezariju "The Last Stand" s Arnoldom Schwarzeneggerom, nakon čega
se vratio kući, no filmovi koje je potom snimio, nažalost se ne mogu kvalitetom mjeriti s
onima iz ranije faze.
Primjedbe
Objavi komentar