Russell Millings (Ethan Hawke) izašao je iz
zatvora nakon pune 21 godine koliko je proveo iza rešetaka. Završio je on u
prdekani još kao dvadesetogodišnjak i to nakon što je negdje u Kaliforniji
uhvaćen s uncom (nekih 28 grama) marihuane. Kako mu je to bilo treće kazneno
djelo, osuđen je ovaj nesretnik odmah na brutalnu kaznu, a odležao ju je iako
je u međuvremenu marihuana u Kaliforniji legalizirana i možeš je valjda kupiti
u dućanu. Jasno da je ovaj čovjek u ovih dvadesetak godina izgubio svaki
doticaj s vanjskim svijetom, koji se nevjerojatno promijenio i nije mu se lako
snaći, tim više jer nema blage veze o modernoj tehnologiji i svemu ostalom što
svi uzimamo nekako zdravo za gotovo. Nema on ni mobitel, ne zna što je e-mail.
no nekako je uspio pronaći posao pomoćnog radnika u nekakvom restorančiću.
Ipak, najveći problem kod Russa je što je on
svjestan da je najbolje godine života izgubio i da mu ništa ne može to
nadoknaditi i da je zapravo potratio svoj život. Dok se on pokušava prilagoditi
na nove okolnosti i pokušava shvatiti na koji način usmjeriti svoj život, u
kontejneru za smeće u blizini restorana u kojem radi pronaći će odbačenu bebu.
Potpuno izgubljen, djevojčicu staru tek nekoliko mjeseci on će odlučiti
zadržati i neće prijaviti njezin pronalazak, a tek time će si fino
zakomplicirati život. Mrvicu mi je njegova motivacija prilikom susreta s bebom
i odluke da je zadrži i krene odgajati kao svoju pomalo nejasna i nelogična,
bez obzira što nam je jasno kako je Russell i dalje mentalno i emocionalno na
razini tinejdžera zarobljenog u tijelu odraslog čovjeka. No, on u tom
nesretnom, izgubljenom, odbačenom djetetu kao da je pronašao nekoga poput sebe.
Nekoga na koga je cijeli svijet zaboravio, a uz djevojčicu za koju će se
pokušati brinuti on će pomalo početi izlaziti iz ljušture te će uz nju pomalo
tražiti starog sebe, odnosno osobu na koju je odavno zaboravio da postoji.
Epizoda s pronalaskom bebe i pokušajem njezinog zadržavanja bit će tek početak
jednog neočekivanog putovanja u potrazi za iskupljenjem i smislom u životu.
Bio je "Adopt a Highway" i
debitantsko scenarističko - redateljsko ostvarenje relativnog poznatog
američkog glumca Logana Marshalla - Greena (Upgrade, Quarry, The Invitation),
kojem se ne može poreći zanimljiva ideja, no nekako mi se čini da je najveći
problem ovog filma ipak u scenariju. Ima tu dosta lutanja, čudnih situacija
(kao da pronalazak bebe u kontejneru nije samo po sebi dovoljno), no ipak je te
rupe u motivaciji likova i neke nelogičnosti, Marshall - Green uspio
nadoknaditi emocijama. Kao da preko ove priče autor pokušava postaviti pitanje
zaslužuje li svatko drugu šansu, ali i kritizira sustav u kojem su ljudima zbog
zapravo banalnih prijestupa potpuno uništeni životi. Jer Russellu je život
doslovno uništen i ovaj zapravo potpuno dobroćudni tip. koji valjda ni mrava ne
bi zgazio, ne može se snaći u potpuno nepoznatim okolnostima, a što je sve kao
takav proživio u zatvoru, možemo samo zamisliti. Bila je ovo još jedna sasvim
korektna uloga za Hawkea, koji je bio i jedan od producenata ove drame.
Primjedbe
Objavi komentar