Ova brza, lepršava, živahna, šarmantna pa i
duhovita kostimirana humorna drama vodi nas u Pariz na samom kraju 19.
stoljeća, razdoblju kad je glavni grad Francuske bio kulturna prijestolnica
svijeta. Odmah od prve očito je kako je "Edmond" ili "Cryano, My
Love", kako je debitantski film francuskog glumca Alexisa Michalika nazvan
za svjetsko tržište, raskošna produkcija. Scenografija, okruženje i kostimi su
besprijekorni i vidljivo je kako se puno pažnje posvetilo tome kako bi se
postigla besprijekorna autentičnost i na najbolji mogući način prikazalo to
zbilja intenzivno i uzbudljivo razdoblje. Da situacija bude bolja, cijeli film
uopće nije snimljen u Parizu, već u Pragu, no svejedno to izgleda i više nego
dobro. Jasno da smo imali i bezbroj sličnih povijesnih filmova u kojima su
također savršeno pogođeni produkcijski uvjeti, no nešto je pošlo po zlu kad je
u pitanju priča ili što god. No, "Edmondu" se to nikako ne može
prigovoriti jer je Michalik, koji je uz režiju zaslužan za scenarij, ali i
jednu epizodnu ulogu (poznatog pisca Georgesa Feydoua), snimio gotovo pa
klasični comedie francaise.
Film je to koji pomalo svojom pričom podsjeća
na puno poznatijeg "Zaljubljenog Shakespearea" jer i ovdje je u
središtu priče nastanak jednog legendarnog književnog djela, koje će se vrlo
brzo prometnuti u jednu od najuspješnijih i najizvođenijih predstava u
povijesti francuskog kazališta. Prosinac je 1897. godine i Edmond Rostand
(Thomas Soliveres) još se nije uspio do kraja realizirati kao pjesnik. Doduše,
imao je on nešto uspjeha i ljubimac je on slavne glumice Sare Bernhardt, no
trideset godina već mu je na leđima, a tu su i žena i dvoje djece. Već dobre
dvije godine Rostand nije napisao ništa specijalno i čovjek je u ozbiljnim
problemima, ne samo egzistencijalnim, već i propitkuje svoju poetsku
sposobnost. Kako bi se izvukao iz te situacije, on će slavnom glumcu Constantu
Coquelinu (Olivier Gourmet) pouditi novi kazališni komad koji će oduševiti
publiku, herojsku komediju u stihovima, koju će moći izvesti već za Božić.
No, problem je što Rostand ne samo da još i
nije napisao ni slova tog budućeg remek-djela, već čovjek nema ideju o čemu
uopće pisati. Svejedno, Coquelin će prihvatiti njegov prijedlog i započet će
Rostandova utrka s vremenom. U samo nekoliko dana on će napisati legendarnu
dramu o nosatom duelistu i pjesniku Cyranu de Bergeracu, a u ovoj zbilja
zanimljivoj priči pratimo kako je izgledao nastanak tog kapitalnog djela. Svi
oni koji su se nekada bavili pisanjem, vjerojatno su doživjeli da su
najproduktivniji bili pod pritiskom rokova, a samog sebe svojom će genijalnošću
iznenaditi i Rostand. Doduše, u tome će mu bitno pomoći i njegov prijatelj Leo,
kojem će pripasti i uloga mladog Christiana, koji će se, baš kao i legendarni
nosonja, fatalno zaljubiti u lijepu i mladu Roxane. Da situacija bude bolja,
Leo će se i u stvarnosti poput pubertetlije zaljubiti u jednu mladu damu, a
pišući ljubavna pisma za njega, Rostand će doživljavati nalete inspiracije te
će ujedno stvarati i svoje najpoznatije djelo.
Mora se Michaliku priznati da je na zbilja
fin, duhovit i zabavan način prikazao tu cijelu kulturnu scenu Pariza na
prijelazu stoljeća, a lako je za pretpostaviti da će tijekom ove komedije
zabune nastati potpuni kaos. Nazire se u ovom filmu duh Molierea i klasične
francuske komedije, a Michalik je o snimanju ovog filma maštao više nego 15
godina, otkako je pogledao Maddenovog "Zaljubljenog Shakespearea".
Iako zasigurno Rostand "Cyrana" nije napisao na ovakav način i uzeo
si je Michalik u stvaranju priče puno umjetničke slobode, "Edmond" je
jedan od onih filmova u kojima se slavi književnost, kazalište i kultura
općenito. Uz to je i nevjerojatno ležeran, lepršav, duhovit, jednostavan, tako
da i ne čudi da je ovaj film bio jedan od favorita francuske publike.
Primjedbe
Objavi komentar