Već smo odavno naučili da je s Dancima gotovo
nemoguće promašiti, a to se pravilo potvrdilo i s ovom potresnom i šokantnom
realističnom dramom smještenom negdje u sredinu 19. stoljeća. Uvijek me
fasciniralo kako su se te države sa samog sjevera Europe poput Norveške,
Švedske i Danske u samo nekoliko generacija iz potpuno zaostalih društava u
kojima su ljudi umirali od siromaštva i gladi prometnule do najnaprednijih svjetskih
zajednica, no o tome sam, čini mi se, već pisao pa ću taj dio preskočiti, ali i
"Before the Frost" ili "Prije mraza" je jedan od onih
filmova koji savršeno prikazuju kako je izgledao život prosječnog čovjeka u
tom predindustrijskom razdoblju. Već iz samog naziva filma lako je za pretpostaviti da bi
se do prvog mraza i zime moglo dogoditi nešto loše, a zla sudbina nadvila se i
nad obitelj 70-godišnjeg farmera Jensa (Jesper Christensen kojeg se kao Mr.
Whitea sjećaju oni koji su gledali zadnje James Bondove).
Nekad ugledni zemljoposjednik, već ostarjeli
je udovac koji je zahvaljujući nekoliko loših godina i slabih ljetina stigao na
rub siromaštva, no zima koja dolazi mogla bi biti kobna ne samo za njega, već i
za njegovu prekrasnu kćer Signe (Clara Rosager), kao i za njegove nećake Pedera
i Madsa. Situacija je takva da ovi ljudi nemaju što za jesti, a iako se to
nigdje izričito ne spominje, da se naslutiti da su preostali članovi ove
obitelji već pomrli od gladi. Već u uvodnim scenama vidimo Jensa, Signe i
ostatak društva kako u trošnoj kućici u kojoj žive svi zajedno iz jednog
tanjura stružu nekakvu kašu. Kako preživjeti zimu pitanje je s kojim se Jens
neprestano bori i pokušava pronaći rješenje, a iako mnogi žele kupiti dio
njegove zemlje, on na to ni ne pomišlja nadajući se da će sljedeća godina biti
spasonosna. No, kad već ne želi prodati zemlju, odgovor na sve muke
trebala bi biti njegova kćer. Mlada plavokosa i plavooka Signe poželjna je
udavača za mnoge pa tako i za prvog susjeda prema kojem i sama Signe gaji određene
simpatije.
Iako će Jens prihvatiti ponudu susjedne
obitelji da se njihova djeca vjenčaju i tako zapravo povežu svoja imanja,
cijela situacija će se zakomplicirati kada se u priču upetljaju bogati švedski
zemljoposjednici. Oni će Jensu ispostaviti ponudu koju ne može odbiti i iako je
ruku svoje kćeri već obećao susjedima i mladiću koji je u Signe zaljubljen, on
će taj dogovor prekršiti udavši je za bogatog Šveđanina, koji je obećao ne samo
da će njemu isplaćivati mirovinu do kraja života (jedno jaje i litra mlijeka
dnevno te litra i pol piva mjesečno između ostalog, fina penzijica, nema šta!),
već će na svom imanju zaposliti njegove nećake. Kako to već obično biva, ono
što je na prvu izgledalo kao ponuda svih ponuda, ne samo za Jensa, već i za
ostale članove njegove obitelji pokazat će se kao pravo prokletstvo, a udaja
kćeri za švedske kulake bit će svojevrsna prodaja duše đavlu. A dobro znamo da
đavao uvijek dolazi po naplatu svojih dugova i naplaćuje ih s kamatama.
Napisao je i režirao ovu zbilja prvoklasnu
dramu Michael Noer, koji se u Dansku vratio nakon ne baš uspješnog remakea
"Papillona", još jednog od filmova koji se, nažalost, pokazao puko
prepisivanje nenadmašnog originala u kojem su Charlie Hunnam i Rami Malek imali
krajnje nezahvalan zadatak uskočiti u cipele Stevea McQueena i Dustina
Hoffmana. Ovim filmom Noer je pokazao da je talentiran scenarist, a posebno
redatelj, a ova mračna, teška, potresna i nadasve realistična priča odlikuje se
mračnim, hladnim tonovima, baš kakva je i sudbina koja čeka ovu obitelj. Sjajno
je ova priča snimljena, a na svojim plećima je dobrim dijelom nosi veteran
danskog filma Jesper Christiansen koji je zbilja čudesan u ulozi Jensa. Upravo
Jensa kamera prati praktički cijelo vrijeme i Christiansen majstorski iznosi
ovu priču koju bi se moglu opisati i kao karakternu studiju čovjeka koji u
najgorim vremenima mora donositi odluke koje će odrediti hoće li uspjeti
preživjeti ne samo on, već i članovi njegove obitelji te je itekako svjestan da
svi oni ovise isključivo o njemu.
Primjedbe
Objavi komentar