Jim Mickle se kao i više nego potentan autor
prvo predstavio zanimljivom horor drama "We are What We are", potom
retro trilerom "Cold in July", na kraju i simpa serijicom "Hap
and Leonard" tako da sam od ovog SF trilera koji je snimio za Netflix imao
određena očekivanja. Nažalost, bio je ovo korak unatrag za Micklea, a film koji
bi se donekle tematski mogao opisati kao miks Fincherovog "Zodiaca",
Cameronovog "Terminatora" i Nolanovog "Inceptiona" nije sasvim
postigao željeni efekt, iako se ne može poreći da je ideja ovdje bila sasvim
dobra i zanimljiva. Mislim da je ovo i prvi film koji Mickle nije režirao po
scenariju na kojem je sam radio, već je priču o misterioznom ubojici koji se
pojavljuje svakih devet godina napisao dvojac Gregory Weidman i Geoffrey Tock,
kojima je ovo bio i prvi film na kojem su radili nakon što su prethodno tek
bili članovi scenarističkog tima nekih serija. Priča "In the Shadow of the
Moon" starta 1988. godine (druga polovica osamdesetih očito su omiljena
Mickleova dekada jer tada se odvijaju gotovo svi njegovi filmovi) u
Philadelphiji.
Ondje će istovremeno na smrt iskrvariti
nekoliko naizgled nepovezanih ljudi, a mladi policijski pozornik Thomas
Lockhart (Boyd Holbrook, sjećamo ga se i kao inspektora iz kolumbijskog dijela
"Narcosa") vjeruje da bi mu ovaj slučaj mogao poslužiti kao ulaznica
za unaprijeđenje u detektiva. Lockhartov šogor, Holt (Michael C. Hall) već je
detektiv i on vodi ovaj misteriozni slučaj, a Lockhartova supruga, ujedno i Holtova
sestra upravo bi trebala roditi. Na njihovu žalost, nesretna žena umrijet će
tijekom porođaja, a sve to će predvidjeti djevojka koja je glavni osumnjičenik
za sva ubojstva na početku filma. I to samo koji trenutak prije no što je skrši
brzi voz za Čačak. No, devet godina potom u Philadelphiji će se ponovno početi
pojavljivati leševi ljudi koji su stradali na istovjetan način kao oni 1988., a
sada detektiv Lockhart, zahtjeva od nadređenih, da se stari slučaj ponovno
otvori jer uviđa da je sve to povezano i da je osoba za koju je mislio da je
mrtva odgovorna za sve to.
Priča će se potom nastavljati svakih devet
godina sve do 2024. godine, kada nas čeka i konačno razriješenje, a do kraja
ćemo se u ovom ipak nedorečenom High Concept filmu dotaknuti i tema kao što su
rasni rat, putovanje kroz vrijeme, mijenjanje prošlosti i obračunavanje s
određenim idejama još dok su u zametku. Kroz svo to vrijeme naš detektiv
Lockhart će se svakih devet godina malo po malo približavati konačnom rješenju
slučaja, a kako će vrijeme prolaziti film koji je u početku djelovao kao
klasični triler u stilu "Sedam", sve više će se pretvarati u
čistokrvni Science Fiction. Iako će do finiša ovog filma svi zakoni logike i
zdravog razuma biti skršeni nekoliko puta, uz ponešto potpunih nelogičnosti u
samoj priči, ne može se poreći da je ovo bilo zanimljivo, čak i napeto. Ne znam
čini li se to samo meni, ali dobar dio svih tih filmova koji se snimaju za Netflix
kao da pate od istih problema. I dok je očito da se ne štedi na parama kako bi
sve to vizualno izgledalo besprijekorno, uglavnom su to pomalo tumplaste priče
koje su veliki studiji s razlogom zaobišli. Priče koje nisu ni dovoljno
holivudske da bi prošle kao kino blockbusteri, nisu dovoljno umjetničke da bi
prošle kao nezavisni, festivalski art film, već su to neki čudni mutanti
jednoga i drugoga, a obično takvo vrludanje ne završi najbolje.
Primjedbe
Objavi komentar