Samurajska kultura i samurajski kodeks još
uvijek su duboko urezani u podsvijest japanskog društva, a svojim časnim
mačeovacima i njihovim junačkim pričama konstantno se vraćaju i tamošnji
filmaši. Jasno da je veliki Akira Kurosawa daleko najzaslužniji za
popularizaciju samurajskih filmova i kod njega su u pravilu ti tipovi (uz neke
iznimke) bili prikazivani kao časni ljudi, koji će si prije oduzeti život nego
počiniti izdaju ili nešto slično. Naravno da je teško vjerovati da su baš svi
samuraji bili takvi i jasno da je i među njima zasigurno bilo svakakvog ološa,
a svojevrsnom dekonstrukcijom mita o samurajima odlučio se pozabaviti još jedan
itekako zanimljivi japanski filmaš Shinya Tsukamoto. Ovaj scenarist, producent,
redatelj, snimatelj, producent i glumac (sve je te uloge odradio i u
"Zan" odnosno "Killing") s kultnim statusom i u svojoj
zemlji i u inozemstvu, i dalje je vjerojatno najpoznatiji po svojoj horor
trilogiji "Tetsuo" s prijelaza iz osamdesete u devedesete.
Upravo je Tsukamoto jedan od onih koji su definirali i danas
popularni japanski cyberpunk podžanr u filmu, a zbog sličnih tema često ga se
uspoređuje i sa slavnim kanadskim horor majstorom Davidom Cronenbergom. No, za
razliku od horora, cyberpunka ili SF-a, ovaj se puta odlučio pozabaviti
poviješću svoje zemlje, a priču je ovaj puta smjestio negdje u sredinu 19.
stoljeća, u vrijeme kad se razdoblje šogunata bližilo svome kraju. Baš kao što
danas valjda svaki klinac sanja kako će jednog dana postati novi Cristiano
Ronaldo, Leo Messi ili LeBron James, tako je valjda stoljećima svako dijete u
Japanu sanjalo kako će jednog dana postati samuraj. Bit će da je to bila
najveća čast za svakog muškarca, a o tome maštaju i dva mladića koja ćemo
upoznati tijekom mačeovačkog treninga. Jedan od njih već je prilično vješt i
planira se on uskoro staviti na raspolaganje nekom gospodaru, dok je drugi mladi
seljak koji mora još ipak pojesti puno žganaca po tom pitanju.
Uskoro shvaćamo da se taj vješti mladi
mačeovac Mokunoshin Tsuzuki (Sosuke Ikematsu), stavio na rasploganje malenoj
izoliranoj seoskoj zajednici, dok je njegov partner u treningu sin seoskog starješine.
Dinamika će se promijeniti dok se u selu pojavi stari, iskusni samuraj Sawamura
(sam Tsukamoto), veteran brojnih ratova koji se zaputio u prijestolnicu Edo
kako bi se stavio na raspolaganje novom gospodaru. Usput on okuplja druge
samuraje bez gospodara odnosno ronine kako bi imao koga ponuditi gospodaru za
nadolazeće obračune, a vrlo brzo u selu će se pojaviti i skupina razbojnika,
koja će početi terorizirati isto to selo. Iako u tom trenutku izgleda da bi se
"Zan" mogao pretvoriti u svojevrsnu varijaciju na temu Kurosawinih
"Sedam samuraja" te da će mladi i stari samuraj stati u obranu
napaćenih seljaka od rabijatnih bandita, ipak će ova priča otploviti nekim
drugim vodama.
Kako bi cijela priča djelovala što
uvjerljivivije i što realističnije, odlučio je Tsukamoto cijelu ovu stiliziranu
akcijsku dramu snimiti kamerom iz ruke. Kako su te koreografirane akcijske
sekvence odnosno obračuni mačeovaca iznimno brzi, pomalo je to teško sve okom
pohvatati, posebno kako situacija odmiče i tijela se počnu gomilati. Iako je
Mokunishin vješt ratnik dok trenira s drvenim mačem, sada će pred svojim novim
učiteljem morati pokazati kakav je u stvarnim situacijama, kada se nađe oči u
oči sa stvarnim ljudima i stvarnim mačevima. Pokazat će se da baš i nije isto
trenirati znajući da te nitko štapom ne može ozbiljno ozlijediti i kad se nađeš u
situaciji da moraš nekoga ubiti ili ćeš biti ubijen. Vidimo da nije baš svatko
u Japanu bio sazdan od materijala za samuraja i da se ne može baš svatko nositi s brutalnostima koje donosi život ratnika, a na primjeru Sawamure
također ćemo vidjeti i što to znači dug život samuraja kojem je ubijanje
postalo stil života.
Definitivno je ovo netipična samurajska priča,
koju je Tsukamoto fino smjestio u ekonomičnih 80 minuta i bez puno mudrovanja
predstavio i onu mračnu stranu samurajskog poziva. Sve ovo će eskalirati
potpunim poniranjem u ludilo i nihilizam, nevjerojatnim divljaštvom i
okrutnošću, a osim drukčijeg pristupa samurajskoj tematici, ističe se
"Zan" i stilom i vizualnošću. Premijerno je ovu samurajsku akcijsku
dramu Tsukamoto prikazao u službenom programu festivala u Veneciji 2018.
godine, a dogurao je "Zan" i do tri nominacije u izboru za azijski
film godine. I dok mu je nagrada za najboljeg sporednog glumca izmaknula, Tsukamoto
je odnio priznanje za najbolju montažu. Iako je očito da je Tsukamoto ovaj
film, za razliku od nekih prethodnih, doista snimio sa skromnim budžetom,
minimalistički, na jednoj lokaciji i s manjom glumačkom postavom, posve je
jasno da je to napravljeno intencijski, a u svom naumu je uspio.
"Zan" je definitivno pomalo refleksivna, mistična samurajska priča u
kojoj vidimo da oduzimanje života baš i nije poziv za koji je svatko stvoren.
Dok je nekima pak jedino to smisao života.
Primjedbe
Objavi komentar