Denys Arcand jedan je od najpoznatijih
kanadskih frankofonih filmaša, čija su čak tri filma bila nominirana za Oscara
izvan engleskog govornog područja (The Decline of American Empire, Jesus of
Montreal i Barbarske invazije koje su konačno i pokupile zlatni kipić), a iako
je ovaj autor već u kasnim sedamdesetim godinama života, nastavlja on nizati jako
zanimljive filmove. Upravo takva je ova humorna krimi drama prilično
intrigantnog naziva (ovaj francuski naziv bismo mogli prevesti kao Pad
američkog imperija) za koju je i većina kritike bila složna da mu je to
najbolji film još od 2003. i famoznih "Barbarskih invazija". Iako se
radnjom ne nastavlja ni na ovaj film, ni na "Decline of American
Empire" iz 1986. godine, tematski su ove priče dosta povezane i slične, a
ideju za nastanak "Pada američkog imperija" Arcand je dobio po
stvarnim događaju u Montrealu 2010. godine.
Tada su dvije osobe ubijene tijekom pljačke
butika u kojem su bande držale novac, a novac je pritom nestao te je Arcand
odmah počeo razmišljati i istraživati što se to zapravo dogodilo. Počeo je
stvarati hipotezu što bi s tolikim novcem učinio neki prosječni Kanađanin koji
se slučajno ondje zatekao? Kako bi ga potrošio i kako bi taj novac utjecao na
njegov život? Taj prosječni Kanađanin koji će se u ovom filmu naći u situaciji
da samo zgrabi dvije vreće pune prljavog novca kriminalnih organizacija bit će
30-godišnji Pierre-Paul. Ovaj sramežljivi smotanac koji o svemu previše
razmišlja i sve previše analizira i secira pravi je knjiški crv, koji unatoč
dva doktorata iz filozofije radi kao dostavljač. Već u uvodnom razgovoru s
djevojkom on ističe kako je inteligencija zapravo hendikep i da je u današnjem
društvu zapravo određena prednost biti glupav i tupav te se pokušava prilagoditi.
On je jedan od onih koji stalno serinjaju da
je novac uzrok svih problema u svijetu i da bi nam svima bilo bolje da novca
nema, no nakon pljačke koja krene u potpuno pogrešnom smjeru, naći će se
Pierre-Paul u situaciji da je krcat parama. Nakon što se gangsteri prilikom
pljačke međusobno poubijaju, zgrabit će on dvije torbe pune kanadskih dolara,
a poklopit će se to i s trenutkom da je iz zatvora upravo izašao najpoznatiji
quebečki majstor za financijske malverzacije i pranje love. Nekako će se njih
dva spojiti i taj tip postat će financijski savjetnik našeg vječito
nezadovoljnog filozofa te će ga uputiti u sve tajne pranja novca, a ovu ekipu
zaključit će i jedna elitna prostitutka. Iako sat vremena njezinog društva
košta koliko Pierre-Paul zaradi za cijeli mjesec, kako je sad pun novaca, on će
se zaljubiti vrlo brzo u nju, tim više kad shvati da si je umjetničko ime
nadjenula prema liku iz Platonove knjige.
Osim što oprati nekoliko desetaka milijuna
dolara nije nimalo lako, situacija je opasnija jer su im za petama opasni
kriminalci koji traže novac nazad, ali i istražitelji koji stežu krug oko ove
neobične skupine. Iako je jasno da je cijela ova priča pomalo naivna, bilo je
ovo čak i iznad očekivanja jer ovo je jedan od onih filmova u kojem ćemo iz svih
snaga navijati da glavni junaci zajebu sustav. Nemoguće je ne usporediti ovu
zbilja simpatičnu priču s nedavnim "Laundromatom" Stevena
Soderbergha, s bitnom razlikom što je "Pad američkog imperija"
daleko, daleko bolji film. Uspio je ovdje Arcand savršeno izbalansirati i
solidnu priču s pokušajem aktivizma i edukativnosti te uz korektan krimić,
ovdje doista na jednostavan i slikovit način možemo saznati kako ti smradovi
koji ionako imaju previše novca, isti taj novac peru i varaju države.
Trudi se Arcand biti angažiran i čak u tome
uspjeva te fino vidimo ovdje koliko nejednakosti i koliko problema ima i zemlji
poput Kanade, a dok su u filmu iz 1986. seks i pitanja seksualnosti bilo ono
što su načeli i podijelili američki imperij, upravo je novac ono što će ga, po
Arcandu, i urušiti u ovom filmu snimljenom 2018. godine. Jedno od pitanja kojim
se bavi ovaj film je i je li sva sreća u novcu, kako novac može utjecati na
prosječnog tipa koji se već pomirio sa činjenicom da ga nikada neće imati, ali
i postoje li ljudi koji jednostavno nikada ne mogu biti sretni? Ima u ovom
filmu puno utopije, nešto robinhoodovštine jer ova ekipa novac ne planira
potrošiti isključivo na banalnosti i lagodan život, već ima veće planove kojima
može pomoći cijeloj zajednici. Kao da pokazuje Arcand da se sustav koji je
postavljen na način da bogati postaju bogatiji i da se novac raznim vrhunski
osmišljenim kanalima i mehanizmima otima i izvlači, ipak može prevariti i
podesiti ga tako da ta prljava igra nekada može funkcionirati u dobre svrhe.
No, kada se tako nešto u stvarnosti doista počne događati, tada će zasigurno
doista i propasti taj sustav koji je Arcand prozvao američkim imperijem.
Primjedbe
Objavi komentar