Noah Baumbach već neko vrijeme pretendira
postati legitimni nasljednik Woodyja Allena, a "Bračna priča" mogao
bi biti njegova "Annie Hall". Iako je on i do ovog filma napisao i
režirao brojne zapažene filmove, baš kao i Allen do "Annie Hall",
film koji mu je donio jedinog Oscara za režiju i prvog od tri Oscara za
scenarij, "Marriage Story" je film koji bi i ovom filmašu rođenom u
Brooklynu mogao i trebao donijeti neke vrijedne i važne nagrade. Usporedba s Allenom nikako
nije slučajna jer mjesto rođenja i činjenica da se i kod Baumbacha radnje svih
filmova (kao i kod Allena u ranijoj fazi) odvijaju upravo u New Yorku tek je
mali dio onog što ih povezuje. I u Baumbachovom centru pažnje su u pravilu
intelektualci i umjetnici iz neke srednje klase, stvarni ljudi sa stvarnim
životnim problemima kakve u pravilu možemo pronaći gotovo svuda oko nas,
ponajviše bit će u New Yorku.
Takvi su i likovi u ovom filmu koji je
premijerno prikazan u glavnoj konkurenciji festivala u Veneciji i to u
produkciji Netflixa za koji je Baumbach snimio i svoj prethodni film "The
Meyerowitz Stories". Još za vrijeme snimanja tog filma Baumbach je došao
na ideju za "Bračnu priču", a ta ideja je nešto sa čime su se mnogi
susreli u životima pa tako i sam autor. Riječ je o razvodu braka, a u ovu je
priču Baumbach unio dosta vlastitih iskustava iz razvoda s bivšom suprugom, glummicom
Jennifer Jason Leigh, ali i iz razvoda svojih roditelja koji su se razišli dok
je on bio adolescent. S obzirom da su razvodi danas nešto najnormalnije imao je
Baumbach i dosta primjera iz života svojh prijatelja i poznanika, a u
"Marriage Story" je na izvanredan način pokazao kako to izgleda na
primjeru dvoje ljudi koji k tome imaju i dijete od nekih sedam, osam godina.
Charlie Barber (Adam Driver) je uspješni
kazališni redatelj koji djeluje u New Yorku, a glavna glumica u njegovoj
kazališnoj kompaniji je njegova supruga Nicole (Scarlett Johansson). Bila je
ona nekadašnja teen-zvijezda u filmovima, no nakon što je upoznala Charlieja
zapustila je filmsku karijeru, iz Los Angelesa preselila u New York te
nastavila glumiti u kazalištu svog supruga. I Charlie je zaista jedna od onih
mladih kazališnih nada, upravo mu se smiješi prva velika produkcija na
Broadwayju, a njegovom malom kazalištu osigurano je financiranje za sljedećih
pet godina, no Nicole je dobila ponudu za ulogu u novoj televizijskoj seriji.
Problem je samo što bi ona zbog toga trebala preseliti natrag u Los Angeles, a
Charlieu ne pada na pamet seliti iz New Yorka, tim više jer je uvjeren da sve u
njihovom braku funkcionira savršeno.
Ipak, vrlo brzo ćemo shvatiti kako je ponuda
za povratak na film zapravo tek vrh sante leda i tek izravni povod za razlaz
ovo dvoje ljudi u tridesetim godinama, koji imaju i sina Henryja. Iako će u
početku izgledati da bi se Charlie i Nicole ljudski i prijateljski mogli
dogovoriti oko mirnog razlaza i postići dogovor oko skrbništva nad sinom, sve
će se to promijeniti kada u brakorazvodnu parnicu uključe odvjetnike. Vidjet
ćemo u ovoj humornoj drami na iznimno slikovit način kako funkcionira ta
industrija razvoda u Americi te neće trebati proći puno vremena da ovo dvoje
ljudi gotovo pa postanu smrtni neprijatelji i suparnici, iako nikome od njih to
zapravo i nije bila intencija. I Nicole, a potom i Charlie bit će uvučeni u
skupi i dugotrajni sudski proces koji će na oboje, a posebno na njihovog sina,
djelovati potpuno iscrpljujuće. I to ne samo emotivno, već i financijski.
Sjajno je Baumbach prikazao priču o ovo dvoje
ljudi, onome što ih je spojilo i neko vrijeme držalo zajedno, a potom i
razdvojilo i to ne zauzimajući stranu niti jednog od njih. Ova je životna i
stvarna priča ispričana iz obje perspektive i ne može se govoriti da je netko
od njih pozitivac ili negativac (iako je, hajde, bilo tu nešto malo i nevjere),
već su i Charlie i Nicole ljudi s vrlinama i manama čiji je bračni život, koji
je svima koji ih poznaju možda i izgledao kao život iz bajke, završio. Nitko od
njih zapravo i nije svjestan što im donosi ta rastava, tim više jer se Nicole
sa sinom vratila u Los Angeles, gdje će nastaviti živjeti i raditi, dok je
Charlie i dalje vezan za New York. Iako ovo na prvu djeluje kao smrtno ozbiljna
priča, uspio ju je Baumbach razbiti s fino doziranim humorom, a pokazao je s
"Bračnom pričom" da je podjednako izvrstan scenarist (nekako imam
osjećaj da mu barem Oscar za originalni scenarij ovdje ne bi smio izmaknuti
ruku), ali i redatelj.
Teško se sjetiti kada je netko stvarni život
na ovako komplesan, realan i emocionalan način uspio pretočiti na film, a
ujedno se i "Bračna priča" može promatrati i kao pravi spomenik
današnjem vremenu i načinu na koji društvo danas funkcionira. Društvo u kojem
su i jedni od valjda najstresnijih životnih trenutaka poput razvoda braka i
borbe za skrbništvo nad djetetom postali najobičnija industrija u kojoj se vrti
ogroman novac, a na posljedice i međuljudske odnose uopće se i ne misli u tom
procesu. Nominacije za Oscara ne bi trebale izmaknuti ni Driveru, ni Johansson,
dvoje zbilja izvrsnih glumaca, koji već godinama izvanredno karakterne uloge u
nezavisnim ili nazovimo to ozbiljnim filmovima kombiniraju s ulogama u
blockbusterima. Oboje su u ovom filmu maestralni, a aplauz zaslužuje i cijela
popratna glumačka ekipa koju predvode Laura Dern, Ray Liotta i Alan Alda kao
odvjetnici koji će se umiješati u ovu bračnu priču. "Marriage Story" je dohvatio i šest nominacija za Zlatni globus, za najbolju dramu, scenarij, glavnog glumca i glumicu, sporednu glumicu i originalnu glazbu.
Primjedbe
Objavi komentar