U posljednje vrijeme naši mediji nas nešto
slabije zapljuskuju s pričama o Islamskoj državi, terorističkoj organizaciji
koja je donedavno pod kontrolom držala velik dio teritorija Iraka i Sirije i
čija su zvjerstva šokirala cijeli svijet. S obzirom da gotovo svakog tjedna na
nekom kutku svijeta izbije neko novo krizno žarište to zapravo i ne čudi, no
teritoriji koji su bili pod kontrolom ISIL-a zasigurno će se dugo oporavljati
od toga. Tim više jer su i Irak i Sirija i dalje prilično nestabilne zemlje u
kojima ponovno može ozbiljnije eskalirati situacija, a ovaj nas dokumentarac
vodi u 2017. godinu, u vrijeme kad su združene iračke snage krenule u
oslobađanje prijestolnice Islamske države, Mosula. S gotovo dva milijuna
stanovnika početkom stoljeća, Mosul je bio treći najmnogoljudniji irački grad
koji se nalazi 400 kilometara sjeverno od Bagdada i jedan je od onih povijesnih
gradova na čijem području su ljudi živjeli još od vremena Asirije. Drevni
asirski grad Niniva nalazio se upravo na mjestu gdje je danas predrgađe Mosula
i grad je to s brojnim arheološkim nalazištima, spomenicima neprocjenjive
važanosti, koje su, nažalost, barbari dobrim dijelom uništili.
Na početku 21. stoljeća, Mosul je bio pravi
multikulturni grad u kojem su uz većinsko arapsko stanovništvo živjeli Asirci,
Armenci, Turkmeni, Kurdi, Jazidi i brojne druge etničke skupine, a kad je u
pitanju religija, uz najbrojnije sunite, u Mosulu su živjeli i mnogi salafisti,
kršćanski, šijiti, sufisti i drugi, a svu tu raznolikost divljaci su uništili,
poubijali i protjerali brojne ljude. Iako sam se pribojavao da bi
"Mosul" mogao biti jedan od onih propagandnih kvazi - dokumentaraca s
obzirom da ga potpisuje čovjek po imenu Daniel Gabriel, koji je u toj regiji
radio kao operativac CIA-e, ipak nisam stekao taj dojam. Iako mu je ovo prvi
film koji je režirao (ranije je producirao nekoliko dokumentarnih filmova i
serija), Gabriel je mudro postupio što je snimio film u kojem gledatelju
ostavlja da sam donosi zaključke. Kroz film nas čak on ni ne vodi (nit' ga
vidimo, nit' ga čujemo tijekom cijelog dokumentarca), već je ulogu naratora
prepustio iračkom novinaru Aliju Mauli, koji se s filmskom ekipom pridružio
postrojbama koje su krenule u oslobađanje teritorija pod kontrolom ISIS-a.
I ne pratimo ovdje samo jednu postrojbu koja
je krenula u akciju, već nas Gabriel i Maula upoznaju sa svim tim raznim
etničkim skupinama, paravojskama, lokalnim milicajama i ostalima koji su se
konačno odlučili udružiti kako bi se riješili zajedničkog neprijatelja. Imamo
tu članove lokalnih plemena sunita, šijitsku miliciju, kršćanske ratnike, kao i
kurdske pešmerge, koja svaka sa svoje strane kreće u akciju. Uz zapovjednike
tih postrojbi kao što su ratna udovica Um Hamadi, koja je nakon pogibije svog
muža uzela kalašnjikov u ruke i preuzela zapovjedništvo nad lokalnom četom,
pratimo i sudbine onih koji su uspjeli pobjeći s teritorija pod kontrolom
islamista, kao i one koji su živjeli na tom teritoriju i pričaju kako je to
izgledalo. Što je od toga sve istina, pita se i sam novinar i potpuno je u
pravu jer mnoga svjedočanstva ovih ljudi, često klinaca djeluju nadrealno i
prestrašno.
Okrutnost kojoj su izloženi svi ti ljudi jednostavno je nezamisliva
pa zato i ne čudi što nitko od njih nema milosti prema teroristima s kojima
ratuju, tim više jer su gotovo svi oni ostali bez brojnih članova obitelji i
prijatelja. Također, iz prve ruke imamo tu i intervjue sa zarobljenim
teroristima i onima koji su regrutirali zabludjele manijake u tu divljačku
organizaciju te shvaćamo da će oslobađanje teritorija, odnosno gradova i sela
od ISIS-a možda i uspjeti, no puno teže će biti zatrti tu nasilnu, mrzilačku
ideologiju. Jedan od onih filmova koji nas vode ravno u carstvo tame i film uz
koji shvaćamo da ne postoje granice mržnje, destrukcije i zaluđenosti.
Primjedbe
Objavi komentar