SCARY MOTHER (2017,GRU) - 7/10

Osvojila je ova misteriozna psihološka drava glavnu nagradu odnosno Srce Sarajeva na najvećem filmskom festivalu na Balkanu, u Sarajevu 2017. godine, a bila je "Scary Mother" ili "Sashishi deda" (znači, ako idete u Gruziju i sretnete nekog dedu, nemojte ga pitati deda, di je najbliža birtija jer biste mogli dobiti po lampi) i gruzijski kandidat za Oscara te godine. Naravno da nije ušao u krug nominiranih jer bismo za njega zasigurno čuli i puno prije, no svejedno je film koji je napisala i režirala mlada autorica Ana Urushadze itekako zanimljiv. I prilično aktualan pošto je glavna junakinja filma 50-godišnja kućanica, žena i majka, koja je već u ozbiljnim godinama odlučila napisati roman. I ne bi tu bilo možda ništa sporno, da Manana (Nato Murvanidze, koja je dobila i nagradu za najbolju glumicu na brojnim festivalima i u izborima za filmove godine) nije napisala knjigu koja opasno podsjeća na njezin stvarni život.

K tome, ona je pišući knjigu počela potpuno zanemarivati svoje dotadašnje "dužnosti", odnosno obveze brige za kuću i već odraslu djecu, sa čime se do tada jedino bavila. Mananina transformacija najviše je pogodila njenog muža Anrija. Osim što mu smeta što se njegova žena i fizički potpuno zapustila (Kako to izgledaš, ipak si žena, kaže joj Anri odmah na početku kad je vidi neofarbane kose, nenašminkanu i u nekoj babskoj odjeći), još više ga uzrujava što događanja u knjizi nedoljivo podsjećaju na stvarnost i stvarne odnose u ovoj obitelji. Optuživši je da piše jeftinu pornografiju i da je naprosto izgubila razum, Anri će uz riječi ma super ti pišeš, ali daj bogati neku drugu temu dohvati, zapaliti ono što je Manana napisala, ali bit će to početak. No, Manana je digitalni primjerak knjige poslala Nukriju, književnom kritičaru i vlasniku knjižare u susjedstvu, starijem tipu koji je podjednako očaran autoricom i onim što je ona napisala.

Uvjeren je kako Manana ima jedno od najvećih remek-djela moderne gruzijske književnosti i potiče je da što prije završi svoj roman. Nakon što joj muž potpuno zabrani pisanje, upravo će joj Nukri ponuditi utočište u svojoj knjižari, a Manana, koja kao da se sve više počinje pretvarati u ženu o kojoj piše, sve više će se početi distancirati od obitelji. Pitanje je li stvarno napisala nešto vrijedno ili je ono što stvara zadnji šund počet će je potpuno izluđivati i sve više ona kao da će gubiti razum, a njezina knjiga kao da će se pokazati kao pravo prokletstvo za sve u njenom okruženju. Definitivno "Strašna majka" ne spada u red klasičnih žanrovskih filmova, već je to gotovo pa tipični istočnoeuropski festivalski art film u kojem je veći naglasak od same radnje stavljen na karakternu studiju likova, posebno glavne junakinje. Čak dosta stilski "Scary Mother" dosta podsjeća na recentnu rumunjsku kinematografiju, a osim što se film uglavnom sastoji dugih kadrova snimljenih statičnom kamerom i okruženje je ono tipično istočnoeuropsko.

Zgrada u kojoj žive Manana i njena obitelj ona je tipična socijalistička koja samo što se ne raspadne i koju kao da je dizajnirao isti arhitekt kao sve te zgrade istočnog bloka. Iako se osjeti feministički pristup mlade autorice obradi ove priče jer odmah nam je jasno tko je bog i batina u ovoj obitelji, a tko je na uvjerljivo zadnjem mjestu, odmah iza psa koji s njima živi u stanu, nije Manana isključivo prikazana kao klasična žrtva patrijarhalnih odnosa u obitelji u društvu. Vrlo brzo će se glavna pažnja priče s njenog u očima obitelji zanemarivanja svojih dužnosti, prebaciti na njeno psihičko, ali i fizičko rastrojstvo. Želja da slijedi svoju strast i počne se baviti pisanjem, imat će užasne posljedice za ovu ženu i njezinu obitelj, ali i za cijeli krug oko njih. Film je to koji funkcionira i na nekoj metafizičkoj, metaforičkoj ili simboličkoj razini i fino je Urushadze uspjela izgraditi i zaokružiti ovu krajnje neobičnu, na trenutke i šokantnu priču.

IMDB LINK