Svake godine poneki američki film snimljen u
nezavisnoj produkciji kasnije pohara i kino blagajne, a ove je godine
to slučaj bio s "The Farewell", humornom dramom koju je napisala i
režirala kinesko - američka filmašica Lulu Wang. Odmah nakon premijere u
Sundanceu, američki filmski kritičari kao da su se natjecali u izdrkavanju nad
ovim filmom i krenuli su unisoni hvalospjevi. Zagrizla je i publika, stvorio se
priličan hype i na uloženih tri milijuna dolara, "The Farewell" je u
američkim kinima zaradio zavidnih 20 milijuna dolara, a Lulu Wang katapultirao
do statusa nove zvijezde američkog nezavisnog filma. No, nije se prvi puta
dogodilo da jedan takav napuhani film kod mene ne izazove očekivanu reakciju i
ispostavilo se kako je ovaj film zapravo u najboljem slučaju tek prosječan. Stoji da je
Wang fino uspjela prikazati dinamiku u obiteljskim odnosima, ali i kulturne i
generacijske razlike u kineskoj zajednici i ljudima iz te velike zemlje koji i
dalje žive ondje s onima koji su preselili negdje na zapad, poglavito u
Ameriku. No, svejedno ne mogu reći da me "The Farewell" oduševio i da
je to sada bilo tako senzacionalno kako se moglo pretpostaviti na temelju tih
silnih hvalospjeva.
Jasno da to ne mora značiti da se ovaj film
automatski treba zaobići jer uvjeren sam da bi moglo biti onih kojima bi ova
gorko - slatka kinesko - američka pričica mogla leći i svidjeti se, no ja očito
baš i nisam taj. U središtu priče ovdje je 30-godišnja wannabe spisateljica
Billi (izvjesna glumica i reperica Awkwafina za koju, iskreno, do ovog filma
nisam ni znao da postoji, a u Americi je navodno otprije nekakva velika
zvijezda). Njezini roditelji su preselili u New York još dok je ona bila dijete
i Billi je odrasla u tipičnu zapadnjakinju, koju s rodnom Kinom veže samo
podrijetlo. I bakica s kojom je stalno u kontaktu i za koju će se ispostaviti
da je smrtno bolesna i nije joj još ostalo puno. No, ako je vjerovati ovom
filmu, u Kini je običaj da se smrtno bolesnima prešućuje takva terminalna
dijagnoza kako bi ih se sačuvalo patnje i Billi će se s roditeljima zaputiti na
istok. Poklopit će se da se u Kini upravo treba
održati i vjenčanje njezinog bratića, čiji su roditelji također preselili iz
rodnog kraja, ali ne u Ameriku, već u Japan.
Bit će to prilika da se obitelj okupi nakon
gotovo četvrt stoljeća, no sve će proteći u skrivanju dijagnoze i bolesti od
bakice, koja zapravo i dalje vodi glavnu riječ u obitelji i na sebe je preuzela
zadaću organizacije skorašnjeg vjenčanja. I imat ćemo ovdje doista sukob
generacija, tradicijskog i modernog, različitih načina razmišljanja i pogleda
na život jer dok će Billi biti jedina za opciju da prema bakici budu iskreni i
kažu joj da boluje, ostatak familije držat će se običaja i pravit će se kao da
se ništa ne događa. Moram priznati da sam od ovog filma u početku očekivao da bi
moglo to biti nešto u stilu "Izgubljenog u prijevodu", zatim i da bi
ovo mogla biti svojevrsna kineska verzija možda i najbolje komedije 21.
stoljeća "Smrt na sprovodu", no ništa od toga nije se obistinilo.
Obistinilo se jedino to da je moja sumnja oko ovog filma bila i više nego
opravdana i da je "The Farewell" u najboljem slučaju solidan,
prosječan film u kojem zapravo nismo dobili ništa posebno novo, a k tome baš i
nije toliko duhovit koliko bi se dalo naslutiti.
Primjedbe
Objavi komentar