Uvijek su me pomalo fascinirale te priče s
američkog Divljeg zapada i ti prvi pioniri koji su se naseljavali po tadašnjim
granicama. Ne znam bih li bolje opisao kao nevjerojatnu hrabrost ili ludost,
možda potrebu ili kombinacijom svega toga, činjenicu da su postajale brojne
obitelji koje su svoje domove odlučile podići usred ničega. Daleko od svijeta i
civilizacija podizale su se kuće u prerijama, ljudi su se nadali da će ondje
pronaći mirni kutak za sebe, a onda, obično bismo vidjeli u svim tim silnim
westernima, jednostavno bi se pojavili indijanci ili nekakvi banditi pa ih sve
masakrirali i zapalili ono što su izgradili. Par takvih optimista, mladu ženu
Lizzy i njezinog muža Isaaca zatičemo upravo u takvoj situaciji negdje u drugoj
polovici 19. stoljeća. Doselili su oni iz St. Louisa u pustoši New Mexica i u
jednoj preriji odlučili izgraditi svoj dom, nadajući da će njihov primjer
slijediti i drugi i da će ondje uskoro niknuti barem nekakvo seoce.
Jedini koji će slijediti njihov primjer još
jedan je mladi par, Emma i Gideon, koji su također podignuli kućicu nekoliko
kilometara dalje i jedini su im susjedi u tko zna koliko desetaka, možda i
stotina kilometara. Lizzy i Emma vrlo brzo će se sprijateljiti i povezati, tim
više jer su njihovi muževi često odsutni, no izolacija i usamljenost prilično
će utjecati na ove dvije žene. Prvo na trudnu Emmu, koja će postajati sve
uvjerenija kako u preriji osjeća nekakvu demonsku prisutnost koja je proganja,
a uskoro će slična iskustva doživjeti i Lizzy. Iako su samoća i izolacija idealna
podloga za prosvirati na mozak, ove dvije žene postaju sve uvjerenije da se
nešto neprirodno događa u njihovom okruženju. Bio je "The Wind"
debitantsko scenarističko ostvarenje za Teresu Sutherland i redateljsko za
dokumentaristicu Emmu Tammi i nije ovaj supernatural western uopće bio loš.
No, nije bio ni nešto posebno impresivan iako
je očit velik utjecaj Eggersove "Vještice" i pri pisanju priče i kod
režije. Priča se tu polako razvija, dugo smo u neizvjesnosti i dvojbi jesu li
ove žene jednostavno poludjele ili u pustošima New Mexica doista postoje
nekakvi prerijski demoni. Puno se tu nade polaže u stvaranje zlokobnog i
nelagodnog ugođaja, a ni priča nije postavljena linearno, već konstantno
skačemo iz jednog u drugo vremensko razdoblje. Nažalost, ono što se obično
pokazuje kao najveći problem kod mnogih novih horora, nije se uspjelo izbjeći
ni ovaj puta. Često imamo priliku vidjeti kako sve to krene fino i osjeti se da
postoji zanimljiva ideja, no ne uspije se sve to zaokružiti u, ako već ne,
smislenu cjelinu, onda barem, u nešto osebujno, mistično, misteriozno,
šokirajuće, baš kao što je uspio Eggers s "Vješticom". Moglo je ovo i
bolje.
Primjedbe
Objavi komentar