BISBEE '17 (2018,SAD) - 9/10

Vjerujem da se oni koji su gledali briljantan dokumentarac Joshue Oppenheimera "The Act of Killing" i dalje jako dobro sjećaju tog šokantnog djela o zločinima u Indoneziji početkom 60-ih godina za vrijeme Sukarna ili Suharta, tko će to više znati. Okupio je tada Oppenheimer još uvijek žive tipove koji su nekoć haračili u indonezijskim odredima smrti i izvršavali egzekucije političkih neistomišljenika te ih je uspio navesti da glume sami sebe i prikažu točno što su radili. Sličnom principu pribjegao je i američki dokumentarist Robert Greene, koji se zaputio u gradić Bisbee u Arizoni, kako bi istražio zaboravljeni zločin koji se ondje odigrao točno stotinu godina ranije. Jasno da Greene nije imao taj luksuz kao Oppenheimer i nije uspio pronaći živuće 130 ili 140-godišnjake koji bi glumili sami sebe u re-kreaciji tog stravičnog i zaboravljenog zločina, već je on on okupio sadašnje stanovnike ovog gradića, a oni su odglumili svoje pretke.

Užasan zločin po kojem je Bisbee ostao upamćen zbio se u srpnju 1917. godine i naziva se bisbijska deportacija. Osnovan je ovaj gradić uz samu granicu s Meksikom 1880. godine i to iz razloga jer su ondje pronađene velike zalihe ugljena, ali i zlata i srebra. Jasno da su vrlo brzo ondje počeli dolaziti doseljenici iz cijele Amerike i to ljudi podrijetlom sa svih strana svijeta i 1910. godine gradić je već brojao više od devet tisuća stanovnika, a praktički svi su radili u rudnicima. Kakvi su bili uvjeti rada u tim rudnicima lako je za pretpostaviti i crnčilo se ondje od jutra do sutra za crkavicu od koje su obitelji rudara jedva preživljavale, a vlasnici su na njihovom teškom fizičkom radu mlatili fine pare. Početkom 20. stoljeća komunistička misao počela se provlačiti cijelim svijetom, radnici su smatrali da im je dosta eksploatacije od strane bogatih kapitalista, a znakovito je bilo kako su u Bisbeeju vlasnici bili germanskog podrijetla (Britanci, Nijemci), dok su rudari u velikoj većini bili Slaveni, Romani ili pak Meksikanci. Kako je počeo II svjetski rat tenzije su postajale sve veće, sindikati su postajali sve okrupljeniji i jači, a štrajkovi tvorničkih radnika i rudara u Americi postali su nešto najnormalnije. 

Situacija je kuhala i u Bisbeeju, gdje je u svibnju 1917. godine 800 članova sindikata od vlasnika zahtjevalo bolje radne uvjete i povećanje plaća, no uprava je odbacila sve njihove prijedloge. Mjesec dana kasnije u Bisbeeju je organiziran veliki štrajk, kojem se odazvalo više od 3000 rudara, odnosno oko 85 posto svih rudara iz Bisbeeja, a iako je štrajk bio miran, lokalne vlasti pozvale su federalne postrojbe kako bi razbile štrajk. Situacija je iz dana u dan postajala napetija i činilo se da je krvoproliće neizbježno, a zatim je, početkom srpnja 1917. godine predsjednik uprave tvrtke koja je bila vlasnik rudnika jednostavno odlučio deportirati štrajkaše iz Bisbeeja. Više od 2000 stanovnika Bisbeeja i okolnih mjesta angažirano je u postrojbu čiji je zadatak bio štrajkaše jednostavno deportirati iz Bisbeeja. Naoružana ekipa potrpala je rudare u vagone za stoku i željeznicom njih 1300 odvezeno je u 320 kilometara udaljenu pustinju u New Mexicu. Svi oni su upozoreni da će biti ubijeni ukoliko se ikada vrate u Bisbee, a ovaj ružan događaj u povijesti je ostao upamćen kao "Bisbee Deportation".

Jasno da je jedan takav stravičan događaj morao obilježiti kolektivnu svijest ovog grada koji se u međuvremenu prepolovio po broju stanovnika, a na to je najviše utjecala činjenica da su famozni rudnici zatvoreni 1975. godine. U takav, gotovo pa tipični američki grad duhova stigao je autor dokumentarca, koji je došao na ideju pomalo razdrmati iste te duhove. Točno stotinu godina poslije Green je odlučio re-kreirati događaj koji je obilježio ovo mjesto, no pokazat će se da to nije nimalo jednostavan zadatak jer je deportacija iz 1917. događaj koji i dalje polarizira ovo mjesto. I danas ondje postoji više verzija tog događaja i dok jedni tvrde da je to bio jedini ispravan način s kojom su se tadašnji vlastodršci obračunali s potencijalnom revolucijom, drugi tvrde da deportacija nije bila ništa drugo nego etničko čišćenje i da je štrajk samo poslužio kao savršena izlika da se obračunaju s imigrantima. 

Imamo tu zbilja šokantnih i nevjerojatih priča pa je tako jedan brat bio štrajkaš, a drugi je bio među onima koji su ih deportirali, a što se točno dogodilo 1917. godine i dalje je prilično nejasno. Snimio je Greene nevjerojatno poetičan i potresan film, koji se može promatrati i kao izvrsna parabola na današnjicu i ono što se danas događa ne samo u američkom društvu. Svjedoci smo koliko je društvo podijeljeno, gotovo polarizirano i potrebna je, nažalost, samo jedna šibica da izazove nešto slično onome otprije stotinu godina, a ono što je jedino očito i sigurno, to je da iz povijesti nismo uspjeli baš ništa naučiti. 

IMDB LINK