"Male žene" vjerojatno su jedan od
najadptiranijih američkih romana, a zanimljiva američka filmašica Greta Gerwig
snimila je već sedmi film po romanu Louise May Alcott iz 1868. godine. S
obzirom da me štivo tipa sestara Bronte, Jane Austen i sličnih britanskih
autor(ic)a iz 19. stoljeća tematikom nikada nisu osobito privlačili tako da,
sasvim logično, nikada nisam došao ni do knjige izvjesne Louise May
pretpostavljajući da bi to moglo biti u istom tonu s jedinom razlikom da se
radnja ne odvija u dobroj staroj Britaniji, već u vrloj novoj Americi.
Kostimirane drame o problemima bilo europske, bilo američke aristokracije i
buržoazije 19. stoljeća u pravilu je jedan od onih sadržaja koje zaobilazim jer
jednostavno dobivam opstipacijske probleme od ljubavnih jada i briga dokonih
gospođica. Naravno da i u svemu ima nekoliko iznimaka pa se recimo uvijek sa
zadovoljstvom prisjetim Scorseseovog "Doba nevinosti", a i ovo je
film koji u svakom slučaju zavrjeđuje palac gore, bez obzira što se, jasno, i
tu puno toga vrti i okreće oko ljubavnih jada i briga dokonih gospođica.
No, ovo je ipak jedna od onih svevremenskih priča,
posebno kada je se primi netko s podjednako izuzetnim talentom i za pisanje
scenarija, a posebno za režiju kao gđa Gerwig. Naravno da nije odmogla ni
zbilja jako dobra i pažljivo probrana glumačka ekipa koju predvode četiri
sestre March - Jo (Saoirse Ronan, koja je s nepunih 26 godina uspjela doći do
već četvrte nominacije za Oscara), Meg (Emma Watson), Amy (Florence Pugh) i
Beth (Eliza Scanlen koje bi se oni koji su gledali seriju "Sharp
Objects" mogli sjetiti kao mlađe sestre Amy Adams). Tu je i Laura Dern kao
njihova mama, Bob Odenkirk kao njihov tata, kao i dobri stari Chris Cooper,
Meryl Streep (ovaj puta začudo bez nominacije), kao i mladi francuski glumac Louis
Garrel. Ipak, najvažniji lik izvan kruga obitelji March je mladi i bogati šarmer i
bonvivan Laurie (Timothee Chalamet), unuk njihovog bogatog susjeda.
Vrlo brzo Laurie će kliknuti s Jo, ujedno i
naratoricom cijele priče, djevojkom / ženom daleko ispred svog vremena za koju
ćemo odmah u uvodu koji se zbiva 1868. saznati kako se bavi pisanjem i nada se da
će njezin roman biti objavljen. Potom se vraćamo sedam godina unatrag u gradić
Concord u Massachusettsu, gdje sestre žive s majkom i ocem koji je upravo
otišao u friško započeti američki građanski rat. Kroz nelinearnu radnju koja se
proteže između tih sedam godina pratit ćemo razvoj odnosa među sestrama,
njihove uspone i padove i kako je uopće izgledao život djevojaka / žena iz,
nazovimo to, građanskog društva druge polovice 19. stoljeća. Vidjet ćemo kako
su sve te djevojke od malena učene i odgojane na način da im je jedina zadaća u
životu što bolje se udati, a s drugim se ne trebaju previše zamarati. One koje
pokazuju neku vrstu ambicioznosti, talenta ili želje da se realiziraju na neki
drugi način osim udajom, po mogućnosti što bogatijom, gledane su kao čudakinje
i budalašice.
Upravo u takvoj situaciji našla se Jo, bistra,
sposobna, talentirana, odgovorna djevojka koja je oduvijek sanjala kako će
postati pisac i tome je podredila cijeli svoj život. Bila je ona i oslonac
cijele obitelji i žrtvovala se za svoje sestre i podređivala svoje interese
njihovima, a obično bi izvukla deblji kraj i uvijek bi ostala zaobiđena jer su
svi ostali uzimali zdravo za gotovo da će ona to bez problema prihvatiti.
Posebna je priča njezin odnos s Lauriem, čiju će ponudu za brak odbiti baš iz
razloga jer se ne želi pomiriti s predestiniranom sudbinom udavače
pretpostavljajući da će je brak zaustaviti u njenim spisateljskim planovima.
Fina je to kostimirana melodrama o položaju žena u tadašnjem društvu, pametno i
kompleksno osmišljena i izvrsno realizirana, a mnogi su "Little
Women" smjestili među deset najboljih filmova snimljenih u 2019. godini.
Zaslužio je ovaj film i šest nominacija za Oscara, a među njima i one za
najbolji film, adaptirani scenarij, glavnu (Ronan) i sporednu (Pugh) žensku
ulogu.
Primjedbe
Objavi komentar