Arta Garfunkela prvenstveno pamtimo kao
polovicu legendarnog dueta koji je uz njega činio Paul Simon, no baš kao i
brojni njegovi kolege glazbenici i on je imao neke izlete u glumačke vode.
Vjerojatno najpoznatiji Garfunkelov izlet u filmski svijet bila je glavna uloga
u psihološkoj drami / misterioznom trileru smještenom u Beč za vrijeme hladnog
rata, koji je po scenariju Yalea Udoffa režirao avangardni britanski filmaš Nicolas
Roegg. Ovaj Britanac čuven po neobičnom vizualnom i narativnom stilu i ranije
je u svojim filmovima koristio poznate rock zvijezde poput Micka Jaggera
(Performance) i Davida Bowiea (The Man Who Fell to Earth), a Garfunkel je ovdje
američki psihoanalitičar Alex Linden. On je potpuno izgubio razum zbog puno
mlađe misteriozne femme fatale, koja je u Beč stigla iz Slovačke Milene
(Theresa Russell koja se u stvarnosti tijekom snimanja filma upustila u vezu s
gotovo 30 godina starijim Roeggom, a poslije je glumila u još šest njegovih
filmova).
Već u uvodnoj sceni Milenu je hitna pomoć
dovezla u bolnicu jer se predozirala tabletama za spavanje, a istražujući što
se zapravo dogodilo ovoj djevojci u ranim dvadesetima, bečki policajac kojeg je
utjelovio Harvey Keitel shvatit će da je Linden nekako umiješan u ovaj slučaj.
Kroz fragmentarne flashbackove polako ćemo saznavati kako se razvijala njihova
priča, kako su se upoznali i kako je ovaj psihoanalitičar razvio neprirodnu
opsesiju Milenom. Shvatit ćemo ubrzo i kako je on zapravo bio potpuni control freak,
koji je snimao sve razgovore koje je vodio kako bi ih poslije analizirao. U
središtu ove fragmentarne, rascjepkane priče bit će pitanje što se to dogodilo
između ovo dvoje ljudi da je Milenu navelo na takav čin, a vrlo brzo bit će
jasno da je bila to sve samo ne zdrava i normalna veza.
Ističe se "Bad Timing" po krajnje
neobičnoj montaži, nelinearnoj naraciji i posve čudnom i bizarnom ugođaju, što
zapravo i neće biti čudno za one koji poznaju Roeggovo stvaralaštvo. I prije no
što je izašao, ovaj film je izazvao velike kontroverze, dobrim dijelom i zbog
marketinške kampanje pošto ga je distributer promovirao kao "bolestan film
koji su za bolesne ljude napravili isti takvi", a scenarist Udoff lik
Lindena dobrim je dijelom zasnovao prema samom sebi pošto je i sam imao
opsesiju bilježenja ponašanja i stavova svojih prijatelja i poznanika koje je
potom analizirao. Odmah po izlasku, Roeggov film potpuno je polarizirao publiku
i kritiku jer dok su ga neki opisivali kao remek-djelo, drugi su ga smatrali
užasnim i negledljivim. To i ne čudi jer je Roegg uvijek bio autor koji se
trudio provocirati publiku, držao se svog neobičnog stila, a i "Bad
Timing" je tipični primjer njegovog stvaralaštva.
Primjedbe
Objavi komentar