Vjerujem da su mnogi uspjeli pogledati poljski
film "Kler" iz 2018. godine koji je ondje izazvao velike kontroverze
zbog nimalo ugodnog prikaza tamošnje katoličke crkve i svećenstva, a ni godinu
poslije Poljaci imaju još jednu uspješnicu u kojoj je opet u središtu pažnje
katolička crkva. Za "Corpus Christi" koji je po scenariju Mateusza
Pacewicza (za ovog dečka sigurno ćemo još čuti jer je rođen 1992. godine)
režirao nešto stariji Jan Komasa, svakako bi se moglo reći da je još uspješniji
film jer je osim nominacije za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog
područja osvajao nagrade na festivalima u Veneciji, Chicagu, Minsku, Palm
Springsu, Reykjavik i Stockholmu. Također, film koji se u originalu zove
"Boze Cialo" potpuno je izdominirao na poljskom filmskom festivalu
potvrdivši čak 11 od 12 nominacija, među njima i nagradu publike, nagradu zlih i pokvarenih
novinara koji po običaju nemaju pojma i rovare protiv establišmenta, kao i nagradu za najbolju režiju i scenariju.
Za razliku od "Klera", "Tijelo
Kristovo" bavi se stvarnom pričom i motivirano je istinitim događajima, a
to su bizarni slučajevi lažnog svećenstva, odnosno slučajeva ljudi koji se lažno
predstavljaju kao svećenici i kraće ili dulje vrijeme rade u župama svećeničke
poslove. Motivacije tih ljudi variraju, a mladi scenarist Pacewicz je u jednom
intervjuu istaknuo da se svakih nekoliko mjeseci jedan takav slučaj lažnog
svećenika otkrije u Poljskoj. Svi smo svjedoci da svećenici i dalje uživaju
prilično visok status u društvu i poštovanje zajednice, a upravo potreba za
socijalnom sigurnosti i statusom najčešće je povod da se neki obično
neprivilegirani i marginalizirani tipovi predstavljaju kao svećenici. Jedan od takvih
je i glavni junak ove impresivne drame, 20-godišnji (od oka) Daniel (izvanredni
Bartosz Bielenia), mladić koji je doživio duhovnu transormaciju i poziv za
vrijeme dok je u maloljetničkom zatvoru služio zatvorsku kaznu.
S obzirom da je u zatvoru koji, ako sam dobro
shvatio, vode svećenici, završio zbog ubojstva, jasno da ga je njegova
kriminalna prošlost u startu onemogućila da postane "pravi" svećenik jednom kad odsluži
kaznu. No, nakon što izađe i zatvora i zaputi se u pilanu u provincijskom
gradiću gdje mu je socijalna služba osigurala posao, slučajno će ga zamijeniti
za svećenika. Doduše, ne baš toliko slučajno jer je Daniel iz zatvora ponio
svećeničko odijelo koje je ukrao, a kad prva osoba pomisli da je on stvarno
mladi svećenik raspoređen u njihovu župu, on će samo nastaviti igru. Poklopit
će se to i s odlaskom starog župnika na nekoliko tjedana na službeni put, a
Daniel će se vrlo brzo posve uživjeti u ulogu svećenika te će držati mise,
krstiti djecu, pokapati ljude i sve ono što svećenici već rade.
Oni koji nisu religiozni ionako bi rekli da je
religija zapravo jedna vrsta zavaravanja i samozavaravanja, a uspjet će vrlo
brzo Daniel ne samo zavarati cijele župljane, već će vrlo brzo zbog svojih
moralnih i duhovnih vrijednosti postati omiljen. Dok je stari svećenik
praktički sve probleme u društvu gurao pod tepih, nije se želio miješati u
razne nemoralne društvene pojave i služio je raznim interesnim grupama
predvođenim gradonačelnikom koji je ujedno i vlasnik pola mjesta, Daniel je
odlučio postati borac za pravdu, istinu, bolje i pravednije društvo. Djelovar
će to kao da je i sam sebe uspio uvjeriti da je stvarno svećenik, no svejedno
će biti on u strašnim dilemama, ne toliko jer je svjestan da je ono što radi
pogrešno, već iz straha da će biti otkriven i da će se njegov život iz snova
razletiti te da će svi saznati tko je zapravo on.
Podjednako je "Corpus Christi" i
izvanredna karakterna studija koliko je i socijalna krimi drama te društvena
kritika, a mnoge situacije koje imamo priliku vidjeti u Komasinom filmu, vrlo
lako se mogu prepoznati i u našem podneblju. Vidimo da se sve ovdje vrti oko
korupcije, klijentelizma, konformizma, stavljanja privatnih ispred javnih i
društvenih interesa, tim više jer je priča smještena u gradić koji se još
uvijek oporavlja od nedavne tragedije kada je u prometnoj nesrećoj izginulo
šest mladih ljudi. I ta je nesreća prava tabu tema o kojoj nitko ne želi
razgovarati i svi se drže službene verzije koja baš i ne drži vodu, no u
mjestu, koje je zapravo parabola na cijelu Poljsku, vladaju lažni moralizam i
licemjerje i nitko se ne usudi kritički razmišljati i razbucati ustaljenu
pokvarenu mašineriju s kojom su se svi pomirili i ne žele se miješati. Ipak, u
jedno takvo mjesto, kakvih i u nas zasigurno imamo na desetke ako ne i na stotine,
morat će doći jedan lažni svećenik i kriminalac, koji će se pokazati kao možda
i najmoralnija i najneiskvarenija osoba u cijelom gradu.
Primjedbe
Objavi komentar