Imali smo se priliku posljednjih godina u
američkoj kinematogragiji nagledati filmova koji bi se mogli smjestiti u
podžanr financijskog trilera, odnosno filmova u kojima se tematizirala
financijska kriza poput "Margin Call" ili "The Big Short".
Jasno da se u tim i sličnim filmovima kojih se ili ne mogu sjetiti ili ih nisam
ni gledao, tematizirala posljednja globalna kriza, koja je 2008. krenula iz
Amerike i urušila svjetsko gospodarstvo, a čitavo desetljeće prije te čuvene
krizetine, financijska kriza pogodila je i jugoistočnu Aziju. Zemlje jugoistoka
Azije, koje su još od šezdesetih doživljavale velik gospodarski rast i do
devedesetih su se iz zaostalih društava pretvorile u visoko industrijalizirane
zemlje sa snažnom proizvodnjom i izvozom nazivane su i "azijski tigrovi",
no kao što je dobro poznato svakom ekonomskom početniku, gospodarski rast
nikada nije vječan. Baš kao što smo naučili na primjeru posljednje krize, i
korejsko je gospodarstvo 1997. godine upalo u probleme zbog identičnih razloga.
Novca je bilo na bacanje, krediti su se
dijelili šakom i kapom i onima koji su ih mogli vraćati i onima koji nisu, a
sve je u Južnoj Koreji krenulo po zlu početkom 1997. godine Hanbo skandalom kad
je razotkriveno kako su se novci izvlačili iz velikih firmi. Taj je skandal
skrenuo pažnju ne samo na godinama prikrivenu korupciju s najviših instanci,
već je izazvao i veliku zabrinutost kod stranih investitora, koji su se naglo
počeli povlačiti s korejskog tržišta. Ubrzo su u bankrotu završile brojne,
najveće kompanije, korejska valuta u kratkom roku je izgubila vrijednost, a
kreditni rejting zemlje se stropoštao. Tako u ovoj kombinaciji financijsko -
političkog trilera i osobno - socijalne drame situaciju oko financijske
katastrofe počinjemo pratiti iz perspektiva posve različitih likova.
Jedna od njih je mlada analitičarka u
središnjoj korejskoj banci Si-hyun, koja je na temelju analiza došla do
zaključka kako je pitanje dana kada će Koreja ostati bez deviza kojima bi
branila tečaj wona prema dolaru. Iako su njeni nadređeni svjesni ozbiljnosti
situacije, svi oni vjeruju da se najgore ipak neće dogoditi. Kad shvate da je
situacija bespovratna i da zemlju čeka kaos, vlada se odlučuje pozvati u pomoć
MMF, iako im Si-hyun sugerira da je to najgore moguće rješenje i da će to
dovesti do još gorih problema. I dok se kroz njezinu priču bavimo aspektom
krize kroz postupanje vladajuće klike, mali poduzetnik Gap-su primjer je kako
je kriza utjecala na prosječnog Koreanca. Tu je i mladi financijski analitičar
i broker Jung-hak, koji je slučajno u radijskoj emisiji čuo za sudbine
prosječnih ljudi koji su primorani prodavati svoje domove debelo ispod cijene
kako bi pokušali svoja poduzeća spasiti od bakrota. Analizirajući podatke
Jung-hak će i sam doći do zaključka da će korejsko gospodarstvo pljusnuti, a on
odlučuje na tome zaraditi ulažući cijeli investicijski fond koji ima na
raspolaganje u bankovnu okladu protiv korejskog gospodarstva.
I sve ove priče su podjednako zanimljive i bez
obzira što u dramaturškom ili naracijskom smislu "Deafult" i ne nudi
nešto novo, bilo je ovo i više nego solidno. I ovo je jedan od onih pomalo
aktivističkih filmova u kojima se želi prikazati kako se vladajućoj političkoj
kasti i njima vrlo bliskoj financijsko - korporacijskoj oligarhiji živo jebe za
ljude, već je toj stoci jedino bitno spašavanje vlastitih guzica. Pokušava ovaj
film biti i didaktički i prosječnog gledatelja kojem svijet financija baš i
nije blizak na relativno jednostavan način uputiti u situaciju i na koji način
financira današnji svijet, koji često baš i nije jednostavno shvatiti. Posebno
kada na scenu stupi Međunarodni monetarni fond i njegov pregovarač utjelovljen
u liku poznatog francuskog glumca Vincenta Cassela, a na primjeru Južne Koreje
vidjet ćemo što to uopće znači kada požar dođe gasiti MMF. Jednima kriza i
propast, drugima prilika to je staro dobro pravilo koje se posebno može
primijeniti u današnjem globaliziranom svijetu koji funkcionira na principu duga kojim vladaju korupcija, pohlepa
i egoizam.
Primjedbe
Objavi komentar