Iako nisam neki fan prežvakavanja i
recikliranja starih tema, rebootova, remakeova ili kako se već ne naziva sve to
kad se na temelju nečije tuđe stare uspješnice pokušava privući publika i
zgrnuti para, film u kojem pratimo što se dogodilo s malim Dannyjem Torranceom
iz "Isijavanja" ipak je bio nešto što nisam mogao, a ni želio
zaobići. Kubrickovo "Isijavanje" odnosno "Shining" jedan je
od klasika ne samo horora, već i filma uopće, remek-djelo kojim je stari
majstor još jednom potvrdio da se čudesno snalazi u svakom žanru kojeg se primi. Kubrickov
"Shining" mnogi fanovi i poznavatelji horora isticali su tako
maestralnim upravo iz razloga jer je gotovo do neprepoznatljivosti izmijenio književni
predložak Stephena Kinga (što mu hiperproduktivni King navodno nikada nije
zaboravio i oprostio), a potpuno je promijenio i grande finale filma. No, bez obzira što King nije bio oduševljen Kubrickovim
filmom, svejedno je napisao nastavak legendarne priče i jasno da se nije moralo
čekati puno da se i taj njegov predložak prebaci na filmsko platno.
Srećom pa se i nastavka prihvatio dovoljno
pametan scenarist / redatelj u liku Mikea Flanagana, čovjeka koji itekako
razumije horor i uspješan je u njemu (Absentia, Oculus, Hush, Before I Wake,
Ouija i serija The Hounting of Hill House). Iako je scenarij napisao prema
Kingovom predlošku, posve je očito da se "Doctor Sleep" vizualno i
stilski nastavlja na ono što nam je prije gotovo četiri desetljeća predstavio
Kubrick. Sve drugo bilo bi pogrešno i krivo, a Flanagan je bio i dovoljno
lucidan i svjestan da ipak nije Kubrick te nije pokušavao kopirati starog
genija. Naravno da ima tu puno referenci na prethodnika, scena koje su čisti
hommage "Isijavanju", a baš kao ni prethodnik mu, ni Flanagan se
književnog predloška nije držao kao pijan plota. Inkomponirao je on u svoj film
i neke dijelove koje je Kubrick izbacio tijekom adaptacije književnog predloška
"Isijavanja", a rezultat svega toga je i više nego dobar film, koji
baš kao ni prethodnik mu nije klasični horor, već je to podjednako psihološka
drama.
Tridesetak godina nakon šokantnih i tragičnih
događaja u ukletom hotelu u Coloradu, Danny Torrance (Ewan McGregor) je čovjek
na pragu četrdesetih, koji je i dalje duboko traumatiziran svime što je
proživio. Svjestan je on da ima sposobnost isijavanja kao i njegov otac, a kako
bi potisnuo sve te užasavajuće vizije, posjete duhova i užase on se prepustio
autodestrukciji i alkoholu. Upoznajemo Dannyja kao pijanca koji ne zna što će
sa sobom, koji seli iz jednog u drugo mjesto, a u takvoj fazi slučajno će se
zateći u mjestašcu u New Hampshireu. Ondje će slučajno susresti čovjeka koji će
mu postati najbolji prijatelj i uz čiju pomoć će se izliječiti od alkoholizma,
a svoju sposobnost isijavanja počet će koristiti kako bi pružio utjehu i
olakšao umirućim pacijentima koji su ga i prozvali Doctor Sleep.
No, istovremeno s tim počet će on telepatski
komunicirati s još nekim tko ima sposobnost isijavanja, a ispostavit će se da
je to djevojčica po imenu Abra. Nažalost, neće Danny biti jedini koji će
uspostaviti komunikaciju s djevojčicom čije je isijavanje još daleko veće od
njegovog, već je "nanjušiti" i družba vampirolikih stvorenja koja se
hrani parom, odnosno esencijom koju pri umiranju ispuštaju isijavajuća djeca. Kako bi što dulje živjeli, ovaj kult koji predvodi zavodljiva
vampirica Rose the Hat (Rebbeca Ferguson), mora se što češće hraniti
isijavajućom djecom, a lako je za pretpostaviti da će se sve ove tri priče
međusobno spojiti i povezati. Flanagan fino i polako gradi ovdje priču, daje
nam sasvim dovoljno vremena da dobro upoznamo sve ključne likove, no jasno da
će sve voditi natrag prema opsjednutom hotelu u Coloradu u kojem je skončao
Dannyjev otac i da će Doctor Sleep morati pobijediti sve svoje strahove, traume
i strepnje ukoliko želi pobijediti zlo.
Primjedbe
Objavi komentar