EUFORIA (2018,ITA) - 7,5/10



Valeriu Golino ponajviše pamtimo kao talijansku glumicu koja je još u dvadesetim godinama dobila priliku u Hollywoodu i nastupala je u filmovima kao što su Oscarom nagrađeni "Kišni čovjek", potom i u parodiji "Hot Shots" (u nas prevedeno kao "Kakvi frajeri" ako se dobro sjećam) sa Charliem Sheenom. Manje je poznato da je malo nedostojalo da upravo Golino dobije glavnu ulogu u "Zgodnoj ženi", ulogu kojom se proslavila Julia Roberts, a nakon nekoliko godina loših izbora uloga i pristajanje na filmove koji su bili debakl, vratila se ona sredinom devedesetih graditi karijeru u Italiju. Glumila je ona poslije i u brojnim drugim europskim produkcijama uz povremene povratke u Ameriku, no prvenstveno je se ipak veže uz njenu rodnu zemlju. Kao što je čest slučaj s glumcima i glumicama, odlučila se i Golino okušati u pisanju i režiranju, a nakon hvaljenje premijere "Miele / Honey" iz 2013. godine, film za koji je osvojila brojne nagrade po festivalima i bila je nominirana za europsko redateljsko otkriće godine, ponovno se bacila na pisanje i režiju.

I ženi to ide jako dobro pošto se "Euforia" pokazala kao iznimno emotivna i kompleksna drama s kojom se predstavila u kategoriji drukčiji pogled u Cannesu, a imao je ovaj film i sedam nominacija u izboru za talijanski film godine (David di Donatello nagrada) i to u najvažnijim kategorijama - najbolji film, režija, scenarij, glavni i sporedni glumac. Bez obzira što "Euforia" nije osvojila niti jednu nagradu, svejedno je to film koji se ne bi trebao zaobići i u njemu pratimo priču o dva brata. Dok je mlađi Matteo (Riccardo Scamarcio) iznimno uspješan poduzetnik koji živi dosta raskalašeno, yuppijevski u luksuznom penthouseu u zgradi u središtu Rima, stariji Ettore (Valerio Mastandrea) je učitelj koji je ostao živjeti u provincijskom gradiću u kojem su odrasli. Matteo je slobodouman tip, šarmantan i dinamičan, omiljen u društvu, zabavan i homoseksualac je, a Ettore je puno zatvoreniji, oprezniji i uvijek kao da je nekako zavidio mlađem bratu na uspješnoj karijeri i nikako se nije mogao pomiriti s tim da njegov mlađi brat ima homoseksualne sklonosti.

Iako su se braća s godinama razdvojili i nisu u nekom posebnom kontaktu i odnosima, kada Matteo sazna kako je Ettore obolio od raka na mozgu, odlučit će preuzeti brigu o njemu. Bez obzira što ova dva čovjeka ne mogu biti različitiji, Matteo će mu na sve načine pokušati pomoći i neće štedjeti svoje bogatstvo i poznanstva kako bi mu omogućio najbolju medicinsku skrb, razlike u karakterima brzo će početi izlaziti na vidjelo. Starijem bratu će posebno smetati što mlađi pokušava potpuno preuzeti kontrolu nad njegovim životom, mlađi će postajati sve očajniji jer ima dojam da se ovaj ni ne trudi boriti za vlastiti život, a vrijeme koje će odlučiti posvetiti bratu u najvažnijim trenucima djelovat će kao nadomjestak za sve one godine u kojima je prvenstveno mislio na sebe i nije ga baš bilo briga što se događa s ostatkom obitelji. Kao da je tek u tim teškim trenucima Matteo uspio shvatiti što je sve propustio u tim godinama kad je jurio za novcem, slavom i ugledom i sada se na brzinu trudi sve to nadoknaditi, no pitanje je hoće li imati vremena za to. Snimila je Golino po vlastitom scenariju iznimno kompleksnu i emotivnu priču u kojoj su upečatljive uloge odradila oba glavna glumca.

Primjedbe