Da su dani pljačkanja banaka na američkom
zapadu prošlost, kako sugerira jedan od epizodnih likova ovog filma, baš se i
neće složiti njegovi glavni (anti)junaci, braća Tanner (Ben Foster) i Toby
(Chris Pine). I dok su za starijeg od njih, neprilagođenog teksaškog outlawa
Tannera, oružane pljačke, razbojništva, tučnjave, čak i ubojstva nešto
najnormalnije što se događa u životu, Toby je za sebe planirao nešto mirniji
život. No, nakon što je ostao bez posla na plinskoj bušotini, žena i djeca su
ga napustili, a banka samo što mu nije zaplijenila kuću, i on će se upustiti u
taj toliko poznati živod divljeg zapada. Iako se ovaj moderni western zbiva u
sadašnjosti, nisu se ovdje okolnosti promijenile toliko puno u odnosu na filmove kojima se
radnja zbiva stotinjak ili više godina ranije. I dalje ovdje vlada zakon
jačega, a ono što se želi i hoće. po to se dolazi s pištoljem u rukama. Tako će
se i braća Howard upustiti u seriju pljački banaka, i to isključivo manjih
poslovnica banke koja im upravo treba zaplijeniti imanje zbog duga od 25 tisuća
dolara, a upravo toliko je cilj braći i skupiti u kratko vrijeme.
Braći su pak za petama iskusni teksaški
rendžeri, čangrizavi i cinični Marcus (Jeff Bridges), koji se sprema za penziju
i koji stalno rasističkim i neukusnim štosevima podbada svog meksičko -
indijanskog partnera Alberta (Gil Birmnigham) i u startu je jasno da ova priča
neće dobro završiti za mnoge od njih. Gotovo nemoguće je ne povući paralelu
između "Hell or High Water" i čudesnog "No Country For Old
Men" braće Coen jer zasigurno su to dva najbolja filma u 21. stoljeću
smještena na moderni Divlji zapad. Scenarist Taylor Sheridan, koji je odrastao
na ranču u mjestu od tristotinjak stanovnika u središnjem Texasu, čovjek je
koji je vratio western na velika vrata u američki film posljednjih nekoliko
godina. I to ne klasičnim westernima, već filmovima i serijama smještenim u
sadašnjost ili puno bližu prošlost, kojima savršeno prikazuje koji su problemi
američkog zapada i koliko se taj već pomalo mitski prostor zapravo u ovih
stotinjak godina i nije puno promijenio.
Amerika je oduvijek bila zemlja prostora.
Zemlja nepreglednih prostranstava i divljina, zemlja koja je oduvijek bila
mamac za razne pustolove sa svih krajeva svijeta i zemlja u kojoj su uspijevali
opstati i snaći se samo oni najotporniji, najizdržljiviji i najuporniji (tu
mislim na američki zapad). Gledajući sve te američke filmove smještene na
divlji zapad, naučili smo da ti Teksašani baš i nisu ekipa s kojom se može
zafrkavati i da ondje i dalje vlada zakon jačega. Gotovo ne postoji u tim
manjim gradićima onog koji ne nosi barem pištolj ako već nema kalašnjikov ili
sličnu strojnicu na ramenu kad ispija viski ili tekilu u saloonu u kojem se na
štangi izvija već oronula 50-godišnja striptizeta. Doista depresivno djeluje
Teksas u ovom filmu, čija je radnja smještena u koju godinu nakon posljednje
bankarske krize koja je dovela do toga da su mnogi ostali bez svojih domova.
Tako i ovdje svako malo vidimo kraj imanja natpise prodaje se, bezbroj
kuća, rančeva i farmi završilo je ondje na bubnju, a posla gotovo i nema.
Drastična vremena vode i do drastičnih poteza,
na kakve će se odlučiti i braća Howard, no dok je za jednog od njih pljačka
način da se pokuša spasiti i osigurati nasljeđe svojoj djeci, za drugog je to
čista zabava i jedini način za življenje života punim plućima. Na perfektan
način su Sheridan i redatelj, Škot David Mackenzie, prikazali i duh teksaškog
stanovništva, koje dobrim dijelom barem podsvjesno i dalje podržavaju slične
razbojnike, revolveraše koji su oličenje potisnutog duha Divljeg zapada. Jedina
konstanta na zapadu, uz oružje, nasilje i opasan život, je vječna borba za
zemlju i pokušaj otimačine tog najvrjednijeg resursa. Baš kao što su nekoliko
generacija ranije američka vojska i rendžeri istu tu zemlju preoteli
indijancima, tako sada banke otimaju istu tu zemlju njihovim potomcima. Nakon
što je "Hell or High Water" premijerno prikazan na festivalu u
Cannesu 2016. godine, stigao je u američku kino distribuciju, gdje je je
zaradio 38 milijuna dolara na 12 milijuna dolara budžeta. Dogurao je i do
četiri nominacije za Oscara (najbolji film, scenarij, Bridges za sporednog
glumca i montaža), a iako nijednu nije uspio potvrditi, ovaj film slobodno se
može svrstati u sam vrh američke produkcije ovog desetljeća.
Primjedbe
Objavi komentar