Poznati američki glumac Edward Norton, kojeg
se ponajviše sjećamo po nizu impresivnih uloga još devedesetih, posljednjih
nekoliko godina kao da je iščeznuo iz svijeta filma. Zadnja ozbiljna uloga
(ako ne računamo posuđivanje glasa u crtićima) bila mu je u
"Birdmanu" još 2014. godine, a jedan od razloga zašto je neko vrijeme
po strani ostavio glumačku karijeru, bila je realizacija njegovog autorskog projekta na
kojem je radio još od 1999. godine. Tada je svjetlo dana ugledao krimi roman
Jonathana Lethema, kojim je Norton postao opsjednut i godinama ga je pokušao
ekranizirati. Nakon puna dva desetljeća Norton je konačno uspio snimiti film u
kojem je osim glavne uloge on bio i scenarist, redatelj i producent, a
noirovska krimi drama "Motherless Brooklyn" najbolje bi se mogla
opisati kao Nortonova "Kineska četvrt".
Za razliku od "Kineske četvrti" čija
se radnja zbiva u Los Angelesu 1937. i prati priču oko malverzacija oko vode,
"Motherless Brooklyn" zbiva se u New Yorku 1957. godine i pratimo
ovdje priču o malverzacijama s građevinskim zemljištima, urbanizmom,
planiranjem. Iako je Lethem radnju romana smjestio u sadašnjost, Norton ju je
prebacio u pedesete, klasično noirovsko razdoblje, a i sam film izgleda kao da
je snimljen upravo u tom razdoblju. Ne samo da je Norton svoje životno djelo odlučio
snimiti retro stilom, doduše s povremenim i rijetkim modernističkim
stilizacijama, već i dijalozi i gluma više podsjećaju na filmove iz tog
razdoblja, nego iz sadašnjosti, a i cijeli produkcijski dizajn tipičan je za
razdoblje u kojem se zbiva film. Ovo ne da je neo-noir, nego je gotovo pa
tipični film-noir koji kao da je doista snimljen nekoć davno, a imamo tu
praktički sve najvažnije elemente i odrednice klasičnog noira. No, velika
novost je što imamo prilično netipičnog i neobičnog privatnog istražitelja,
kojeg je, jasno, utjelovio sam Norton.
Taj zapravo slučajni privatni istražitelj je
mladić s Touretteovim sindromom Lionel. Nakon što je odrastao u sirotištu, gdje
je bio zlostavljan, pod svoje ga je uzeo ratni veteran i privatni detektiv
Frank Minna (Bruce Willis). Bez obzira što svojim nekontroliranim ispadima,
gestikulacijama i svim ostalim što ide uz Tourettea i zbog čega su ga svi
smatrali degenerikom Lionel djeluje i više nego groteskno, Frank je u njemu prepoznao potencijal pošto ovaj mladić
gotovo pa ima fotografsko pamćenje. Nakon što je tijekom istrage jednog slučaja
Frank ubijen, Lionel će nastaviti slučaj i bez obzira na svoj hendikep on će se
uvaliti u jednu i više nego ozbiljnu i opasnu priču. Stat će on na žulj nekim
nevjerojatno moćnim i opasnim tipovima, a sve će to voditi do glavnog gradskog
moćnika i čovjeka zaduženog za planiranje razvoja New Yorka Mosesa Randolpha
(Alec Baldwin).
S obzirom da Lionel ima nedijagnosticirani
Touretteov sindrom, lako je za pretpostaviti da je teško za očekivati kako je
on jedan od onih neuočljivih detektiva, a upravo takav neobični glavni junak
ono je što izdvaja "Motherless Brooklyn" od sličnih ostvarenja. Priča
ovdje zaista neodoljivo podsjeća na "Kinesku četvrt" Romana Polanskog
jer u središtu pažnje i tu su korupcija, zlouporaba moći i želja da se javni
interesi i javni novac upregnu za nečiju privatnu korist. Pomalo mi je
"Motherless Brooklyn" čak djelovao i kao svojevrsna parodija na
klasični film-noir, a bez obzira što je cijela atmosfera baš čudna, nekako
neprirodna, a s gotovo dva i pol sata trajanja film je definitivno prerazvučen,
bio je ovo sasvim dobar krimić.
Primjedbe
Objavi komentar