Zahvaljujući ovom dokumentarcu saznao sam da
je 2015. godine u Kini konačno završena politika jednog djeteta, a u ovom
izvanrednom dokumentarcu koji su zajedno režirale dvije mlade Kineskinje rođene
za vrijeme te politike Nanfu Wang i Jialing Zhang, imamo savršen uvid kako je
to izgledalo. A izgledalo je zbilja šokantno jer vidjet ćemo ovdje iz prve ruke
sudbine ljudi kojima su djeca otimana, žena koje su prisilno tjerane na
pobačaje, tipove koji su završili u zatvoru jer su spašavali novorođenčad odbačenu
na smetlištu i odnosili ih u sirotišta, ali i milijunski biznis koji se
odvijao pod pokroviteljstvom države te koje su posljedice te politike danas.
Politika jednog djeteta u Kini je uvedena
1979. godine, a tri godine kasnije ta je doktrina uvedena i u ustav zemlje.
Kako je komunistička Kina potkraj sedamdesetih bila jedna od najsiromašnijih
zemalja na svijetu, a već je brojala milijardu stanovnika, tupave komunističke
glave dosjetile su se načina kako doskočiti problemu gladi. Svaka obitelj smije
imati maksimalno jedno dijete, a svi oni kojima se zalomi i drugo, bit će
žestoko kažnjeni. Odmah je krenula indoktrinacija, propaganda, ljudima se
žestoko krenulo usađivati u svijest da je politika jednog djeteta nešto
genijalno i nešto što će spasiti njihovu zemlju, a lako je za pretpostaviti da
je sve to izgledalo i više nego groteskno i nadrealno. Izvodile su se pjesmice
u kojima se veličala ta politika, kazališne predstave, baleti, gradovi i sela
bili su prepuni plakata i grafita, a svako mjesto imalo je i komesare odnosno
seoske starješine koji su budno pazili da se politika što striktnije provodi.
Oni starješine u čijim selima se rađalo
najmanje djece dobivali su nagrade, prisilni pobačaji izvodili su se po svuda,
a vidjet ćemo koliko u Kini i danas postoji onih koji smatraju da je ta politika bila
ispravna i ključna za opstanak zemlje. Nakon što su se u početku zaputili u
selo u kojem je rođena jedna od redateljica i gdje će sa članovima njezine
obitelji razgovarati o tom dobu i kako oni gledaju na to, pretvorit će se
"One Child Nation" gotovo u pravi horor. Pronašle su autorice, mlade
Kineskinje rođene osamdesetih, koje su se potom školovale u Americi, ljude
zaista nevjerojatnih životnih priča i otkriti priče od kojih se ledi krv u
žilama. Ujedno će istražiti i koje su posljedice te politike za današnje
kinesko društvo, a vidjet ćemo i zašto su se, između ostalog, u Hong Kongu
pobunili protiv ekstradicije ljudi u matičnu Kinu.
Šokantan je ovo prikaz jednog od najgorih
društvenih eksperimenata u ljudskoj povijesti čije se posljedice osjećaju i
danas. Kao što to obično biva u totalitarnim društvima kakva je Kina bila
najočitiji primjer za vrijeme Mao Ce Tunga i kasnije, jasno da se ionako suluda
inicijativa pretvorila u potpunu perverziju i užas. Jasno da ljudi, poglavito
oni u ruralnim sredinama, baš i nisu previše vodili brigu o nečemu što bismo
mogli nazvati planiranjem obitelji i da je bilo bezbroj onih kojima bi se
"zalomilo" još koje dijete. Kakva je bila sudbina te djece, ali i
ljudi kojima bi se to dogodilo prelazi granice zdravog razuma pa su tako sve
donedavno kineska smetlišta bila krcata živo ili mrtvorođenim fetusima.
Brutalna je ovo, ali i emotivna dokumentarna priča u kojoj imamo i brojne
primjere razdvajanja blizanaca koji su odrasli ni ne znajući da na sasvim
drugom kutu svijeta imaju brata ili sestru prodanu drugoj obitelji dobila je i
veliku nagradu žirija u Sundanceu, kao i bezbroj nagrada na drugim svjetskim
festivalima.
Primjedbe
Objavi komentar