Posljednjih godina Mađari kao da su se
ispraksirali u snimanju filmova čija je radnja smještena u razdoblje za vrijeme
ili neposredno nakon završetka II svjetskog rata, a upravo u famozne četrdesete
vodi nas i ova povijesna romantična drama koju je napisao i režirao Attila
Szasz. Iako koncentracijski radni logor zasigurno nije prvo mjesto na koje
bismo pomislili kad je u pitanju rasplamsavanje ljubavi, upravo ondje razvit će
se veza između dvoje mađarskih folksdojčera. Za razliku od vjerojatno
najpoznatijeg i najnagrađivanijeg mađarskog filma posljednjih godina
"Saulovog sina", priča "Vječne zime" nije smještena u neki
od zloglasnih nacističkih logora smrti, već u sovjetski logor smješten u
ukrajinsku rudnu pokrajinu Donjeck.
Na samom kraju II svjetskog rata, početkom
1945. godine, Crvena armija je umarširala u Mađarsku, koja je baš kao i ustaška
NDH, bila saveznica Hitlerove Njemačke. Naravno da osvetoljubivi sovjeti preko
te male neprijatnosti nisu samo tako prešli, nego su iz osvete prema Nijemcima
i svim njihovim saveznicima u radne logore poslali i velik broj Mađara. Prema
podacima na Wikipediji u sovjetskim radnim logorima je po završetku rata
završilo čak 600 tisuća Mađara, od čega i 200 tisuća civila, a trećina njih
nikada se nije vratila svojim kućama. Upadoše cvenoarmijci tako i u selo u
kojem je živjela glavna junakinja ovog filma, mađarska Nijemica Iren, čiji je
muž bio pripadnik mađarske vojske koja se borila na strani nacista.
Pošto su u pravilu svi muškarci iz njenog sela
milom ili silom pokupljena u nacističku vojsku, sovjeti su iz osvete po jednog
člana svake obitelji odlučili poslati u logor. Grah je pao da iz Irenine kuće
ondje završi baš ona, a skupa s brojnim drugim seljankama, gotovo sve
folkdojčericama potrpana je u vagone za stoku pa ugodna vožnja 2000 km i pravac
Donjeck i rudnici. Dočekali su te nesretnike tamo ne samo nevjerojatna zima,
snijeg, okrutnost, izgladnjivanje, već i težak fizički rad u rudnicima od jutra
do mraka, a pokazala se na kraju "Vječna zima" jednom od onih zbilja
šokantnih i stravičnih priča kod kojih je prilično teško zamisliti kako je
moguće preživjeti tako nešto. Baš kao i u nacističkim logorima, nesretnici koji
su ondje završili potpuno su dehumanizirani i ukoliko su željeli preživjeti
morali su postati posve druge osobe. Zaboraviti na svoje prijašnje živote, na
obitelji, na sve što su imali i razmišljati samo o tome kako preživjeti
sljedeći dan.
Kako bi uspjela u tome Iren će pomoći
zarobljenik po imenu Rajmund, također mađarski folksdojčer, snalažljivi tip
koji je vrlo brzo pronašao recept kako preživjeti u logoru i kako se i na
takvom užasavajućem mjestu izboriti za mjesto pod suncem. Stravično je uopće i
zamisliti što su sve ljudi morali raditi u ovakvim mjestima da bi preživjeli i
kakve su to nezamislive sudbine, a pokazao se "Orok tel" kao pravo
iznenađenje od filma. Vjerujem da snimanje ove potresne postratne priče nije
bilo nimalo ugodno jer praktički svi ti užasi odvijaju se po zimi, na dubokom
snijegu i na temperaturi koja se spušta i do 30 stupnjeva ispod nule. Prikazan
je ovaj film na brojnim svjetskim festivalima (doduše ne na onima A kategorije,
ali svejedno), osvojio je više od 20 nagrada, a vjerujem da bi "Eternal
Winter" mogao zadovoljiti apetite onih koji vole ovakve istinite, potresne
i emotivne priče.
Primjedbe
Objavi komentar