Bila je ova krimi drama o bandi neonacista iz
Melbournea ujedno i film koji je katapultirao karijeru tada mladog australskog
glumca Russella Crowea, a i danas se "Romper Stomper" smatra jednim
od najkontroverznijih filmova svih vremena. Oni koji su odrastali devedesetih
poput mene, ovaj film im je zasigurno ostao duboko usađen negdje u pamćenje, a
iako je posve očito da je glavni uzor za njegov nastanak bila još jedna kultna,
nihilistička, ultranasilna priča odnosno Kubrickova "Paklena
naranča", scenarist i redatelj Geoffrey Wright priču je bazirao na
stvarnim događajima u Melbourneu osamdesetih. Odmah nakon premijere, film je
oštro napadnut od strane kritike, upozoravajući da se u njemu veliča nasilje,
da se potpiruje rasna mržnja, strahujući da bi brojni mladi u tom naci, skinhed
ološu mogli pronaći svoje idole i uzore.
Jasno da tada mladi Wright nije imao takvu
intenciju i žestoke kritike toliko su ga zasmetale da je jednom prilikom jednog
od najžešćih kritičara zalio vinom prilikom susreta, no svejedno je do danas "Romper
Stomper" uspio dostići kultni status. Od samog početka priča ovdje kreće
iznimno šokantno i nasilno jer već u uvodnoj sceni skupina naci-ološa koju
predvodi Hondo (Crowe) iz čistog mira napadne i divljački pretuče skupinu
mladih Vijetnamaca. U lovu na ljude drukčije boje kože uglavnom ovi smradovi i
provode svoje dane, a prijateljstvo između Honda i njegovog najboljeg
prijatelja Daveyja naći će se na kušnji kad u njihove živote uđe jedna
djevojka. Za mlađahnu Gabrielle zakačit će se oba prijatelja, no neće proći
puno vremena kad će se ova skupina iz lovaca pretvoriti u lovinu.
Situacija će eskalirati kada vlasnik puba u
kojem se okuplja ovaj naci-gnoj prostor proda upravo Vijetnamcima. Sljedeći
susret s Vijetnamcima za ovu stoku baš i neće proći kako su planirali i počet
će borba za spašavanje vlastitih guzica, a dva najbolja prijatelja sve više će
se početi razilaziti. Dok je Hondo i dalje tvrd u svojim stavovima i misli da
je stiglo vrijeme da u obračunu sa svima onima koji se ne uklapaju u njegove
rasističke zamisli počnu koristiti i oružje, Davey će se sve više početi zbližavati
s Gabrielle i razmišljat će o izlazu iz kaljuže u koju se uvaljao. Jasno da će
cijela ova priča završiti onako kako je i počela, odnosno u znaku besmislenog
nasilja, a dodatne kontroverze oko ovog filma izazvalo je samoubojstvo glumca
koji je utjelovio Daveyja, Daniela Pollocka i to samo nekoliko dana uoči
premijere "Romper Stompera".
Zanimljivo je kako Crowe zapravo uopće nije
trebao glumiti u ovom filmu, već je Wright ulogu Honda zamislio za još jednog
tada mladog australskog glumca, koji je u međuvremenu ostvario sasvim pristojnu
karijeru. No, i nakon što je izbrijao glavu Ben Mendelsohn nije izgledao
dovoljno opasno i zlo pa je Crowe na kraju uspio uvjeriti redatelja da upravo
njemu povjeri ulogu. Bio je to Croweu možda i jedan od najvažnijih poteza u
karijeri jer ga je upravo u "Romper Stomperu" zapazio Curtis Hanson,
redatelj još jednog kultnog filma "LA povjerljivo" koji ga je
angažirao za film u kojem se Crowe predstavio i američkoj publici. Bez obzira
što se nikada nije uspio otresti ozloglašenosti, "Romper Stomper"
sjajno prikazuje kuda može odvesti besmisao i izgubljenost. Kako su ti klinci
nevjerojatno povodljivi i kako lako upadaju u zamke i priče sličnih manijaka
koji im nude utočište i nekakav osjećaj sigurnosti, povezanosti, zajedništva
ili bilo čega što im je već nedostajalo u njihovim obiteljima, a sve to može
dovesti do nevjerojatne destrukcije i potpunog nihilizma.
Baš kao skupina koju je u "Paklenoj
naranči" predvodio Alex, odnosno Malcolm McDowell, koja iz čiste obijesti,
iz pozicije koju je racionalno nemoguće shvatiti i protumačiti, vreba i
maltretira slabije od sebe, tako funkcionira i Hondova ekipa. Scena u kojoj
Hondo, Davey i ekipa upadaju u stan Gabriellinog oca čak i vizualno podsjeća na
scenu iz "Naranče" u kojoj Alex i društvo upadaju u dom pisca, kojeg
će potom obogaljiti, a njegovu ženu silovati pred njegovim očima dok pjevuši
"Singing in the Rain". Koja je to razina idiotizma i potpunog
besmisla i zaluđenosti kad bijelac u Melbourneu kaže Vijetnamcu da ovo nije
njegova zemlja i da se ima gubiti iz nje, s obzirom da isti ti bijelci imaju
ili nemaju jednaka prava na istu tu zemlju iz koje su koje desetljeće ranije
prethodno gotovo istrijebili domorodačko aboridžinsko stanovništvo. Iako
primjedbe da je cijela priča užasavajuća i šokantna možda i stoje, posve je jasno da
"Romper Stomper" nije snimljen kako bi se veličao rasizam i
neonacizam. Film je to koji upozorava na jednu jako opasnu problematiku i
eksplicitno prikazuje kako može završiti onaj dio društva koji se smatra odbačenim
i zanemarenim, prepušten samom sebi.
Primjedbe
Objavi komentar