U posljednje vrijeme svako malo možemo čitati
kako se neka poznata zvijezda ili predozirala ili kako si je oduzela život jer
se dugo borila s depresijom, bolesti za koju bi posljednju pomislili da napada
i te uspješne i bogate ljude glamuroznih i zanimljivih života. Kad razmišljamo
o životu svih tih slavnih i uspješnih pjevača ili glumaca zapravo nikada nemamo
kompletnu sliku i predodžbu kako to zapravo izgleda. I samom mi pomalo idu na
živce te žalopojke istih tih bogatih i slavnih o njihovim nesretnim sudbinama
kad svi dobro znamo koliko ljudi postoji koji imaju puno veće razloge biti
nesretni, bijesni, usamljeni, neshvaćeni i depresivni pa se o njima ne snimaju
filmovi, no upravo ta kontradiktornost blještavila, glamura i slave s jedne, a
autodestrukcije, suicidalnosti, tjeskobe i nesigurnosti s druge strane, upravo
je ono što čini priče o takvim ljudima zanimljivima. Jedne takve fikcionalne
priče dohvatio se i mladi kanadski filmaš Xavier Dolan, nekadašnje čudo od
djeteta koje je već u ranim dvadesetim steklo ime zrelog filmaša i miljenika
svjetske kritike.
Osim što se bavi tematikom celebrityja i
tabloidizacije medija, obrađuje Dolan ovdje i neke teme poput odnosa između
majke i sina te homoseksualnosti, a to su teme koje su gotovo pa standardne u
njegovoj filmografiji. I bio je ovo možda i prvi Dolanov film pred kojim
kritika nije pala na koljena i ispjevala mu hvalospjeve i panegirike, već ga je
sasjekla u korijenu, unisono proglasivši "Smrt i život Johna F.
Donovana" uvjerljivo najslabijim filmom u njegovoj karijeri. Kako nisam
baš gledao sve njegove filmove, tako po tom pitanju ne mogu biti objektivan, no
za mene ovo i nije bio toliko slab film, iako je ipak ispod njegova dva
prethodna filma "It's Only the End of the World", a pogotovo
"Mommy". I stilski se ovaj film prilično razlikuje od njegovih
prethodnih filmova, a bio je ovo film s do sada najzvjezdanijom glumačkom
postavom koju je okupio ovaj mladi filmaš. Uz Kita Harringtona odnosno Jona
Snowa iz "Igre prijestolja" kao Johna Donovana, nastupaju ovdje i
Natalie Portman, Susan Sarandon, Thandie Newton i Kathy Bathes, dok je lik koji
je utjelovila Jessica Chastain izbačena iz konačne verzije filma.
Sama produkcija filma trajala je iznimno dugo,
baš iz razloga što je ova misteriozna drama doslovno bila pretrpana likovima i
prema prvoj verziji "Smrt i život" trebala je trajati više od tri
sata. Kako bi izbjegao da mu se film pretvori u pravu kobasicu, Dolan se sam
prihvatio montaže i srezao ga na puno ekonomičnijih dva sata. Zbog toga je
morao odbiti i premijerno prikazivanje filma u Cannesu, već ga je uspio
zgotoviti tek do kolovoza i festivala u Torontu, a nakon slabih reakcija, film
uopće i nije uspio pronaći distributera za američko tržište, već je tek godinu
nakon premijere konačno u limitiranoj distribuciji stigao tek u kanadska kina.
Ovaj film započinje smrću velike američke televizijske zvijezde, a desetak
godina poslije mladi glumac prisjeća se svog dopisivanja s glumcem još dok je
bio dječak. Taj mladi glumac imena Rupert Turner (kao dječaka od 11 godina
glumi ga trenutačno valjda najpoznatije dijete glumac Jacob Tremblay kojeg se
sjećamo iz "Room" i "Wonder", a kao mladića od 22 godine
glumi ga Ben Schnetzer) priču o Johnu i njihovom dopisivanju koje je utjecalo
na živote obojice iznosi u razgovoru s u početku prilično nezainteresiranom
novinarkom. Radnja filma je nelinearna i stalno se vraćamo u prošlost i
paralelno pratimo živote Johna i Ruperta, dvojice ljudi čiji životi imaju jako
puno sličnosti.
Johna tako upoznajemo kao mladu zvijezdu koja
glumi u nekakvoj glupavoj seriji i pred njim je blistava budućnost jer je on
najtraženiji mladi glumac. No, ispod te fasade skrivaju se mnoge mračne tajne i
vrlo brzo ćemo shvatiti da isti taj glumac vodi lažni život i da prema nikome
nije iskren i ne dopušta nikome da sazna tko je stvarno on. Iako je
homoseksualac on se toga srami i kao paravan ima djevojku koju glumi njegova
prijateljica iz djetinjstva, a taj život u lažima i skrivanju jasno da će se
jednom morati razotkriti. I John je svjestan da takav život u potpunoj laži
neće završiti dobro, a osim nesigurnosti, on kao da se srami samog sebe, misli
da ne zaslužuje ono što ima i da je to mjesto oteo nekom drugom. Tu je i
11-godišnji Rupert, talentirani dječak koji je opsjednut Johnom i koji sanja
kako će jednog dana postati glumac, baš kao i njegov idol, i kojem je u životu
jedina važna pisana korespondencija s glumcem. Njegova majka (Portman) je
također nekad u mladosti sanjala kako će biti filmska zvijezda, što se nikada
nije ostvarilo, a prepiska s Johnom za malog je kao neka vrsta eskapizma i
bijega iz stvarnosti u kojoj nema nikoga.
Snimio je Dolan zaista kompleksnu priču o
svijetu o kojem zasigurno zna jako puno, a nekako imam osjećaj da bi ga se podjednako
moglo prepoznati u oba glavna lika, Johnu i Rupertu. Sve te prijetvornosti,
laži i cinizam tog svijeta Dolanu su zasigurno jako dobro poznati i s mnogo
toga zasigurno se i sam susreo pošto je već u ranim dvadesetim godinama postao
prava zvijezda. Ne treba sumnjati da puno Dolana ima i u Rupertu, pravom
starmalu, odnosno klincu koji je mentalno daleko razvijeniji od svojih vršnjaka
i koji je već kao dijete morao odrasti, a koliko to može biti dobro, takvi
klinci često znaju biti i meta kolega iz razreda. Posve je očito kako je ovo
bio do sada najambiciozniji Dolanov film i iako stoji da se pomalo i izgubio u
svoj toj pretenziji, i dalje je "Smrt i život Johna F. Donovana"
kompleksna priča koja ima i svojih svjetlih strana.
Primjedbe
Objavi komentar