THE PEANUT BUTTER FALCON (2019,SAD) - 8/10



Bila je ova feel-good gorko - slatka pustolovna humorna drama snimljena u nezavisnoj produkciji jedan od onih neočekivanih hitova na američkim kino blagajnama, a to uopće i ne čudi. "The Peanut Butter Falcon" jedan je od onih narodskih filmova uz koje se gledatelj nekako mora osjećati ugodno, a opet da mu se posve ne podilazi, već je snimljen s mjerom, emocijom i nevjerojatnom empatijom. Scenaristički i redateljski ovaj film potpisuje dvojac Tyler Nilson - Michael Schwartz, kojima je bio to i dugometražni debi, a sve je krenulo još 2011. godine kad su na glumačkoj radionici za hendikepirane osobe i osobe s intelektualnim poteškoćama upoznali mladića po imenu Zack Gottsagen.

Ovaj mladić boluje od Downovog sindroma i u filmu koji se može gledati i kao na modernu adaptaciju pustolovina Huckleberryja Finna praktički utjelovio je samog sebe. On je Zack, 22-godišnjak kojeg je obitelj ostavila, a kako očito nitko nije znao kud bi i što bi s njim, smjestili su ga u starački dom u Sjevernoj Karolini, gdje on provodi svoj život. Cimer mu je ondje lucidni starkelja kojeg je utjelovio Bruce Dern, o njemu brigu vodi simpatična volonterka Eleanor (Dakota Johnson), a jedino o čemu Zack sanja je kako će postati profesionalni hrvač i to nakon što prođe školu wrestlinga kod svog idola Salt Water Rednecka (Thomas Haden Church), čiju video kasetu dnevno gleda valjda stotinu puta. Uz pomoć starkelje cimera on će jednog dana uspjeti pobjeći iz staračkog doma i unatoč tome što uopće ne poznaje svijet oko sebe ni kako doći do svog idola, on je čvrsto odlučio postati hrvač.

I njegov put će se spojiti s još jednim napuštenim, neshvaćenim i usamljenim otpadnikom, mladim ribokradicom i sitnim lopovom Tylerom (Shia LaBeouf), koji ne može prežaliti nedavnu smrt starijeg brata za kojeg je bio jako vezan. Nakon što se kriomice Zack sakrije u Tylerov čamac, počet će ova luda, otkačena, duhovita, zabavna, ali i empatična, emotivna, uključiva i topla, na trenutke bajkovita močvarna avantura po američkom jugu tijekom koje će njih dvojica ne samo proživjeti sve i svašta, već se postati i najbolji prijatelji. "The Peanut Butter Falcon" definitivno je jedan od onih iskonskih feel-good filmova koji kod gledatelja izazivaju gotovo pa miješanje smijeha i suza pomalo na tragu "Little Miss Sunshine" ili "Captain Fantastic" koja tako dobro funkcionira prvenstveno zahvaljujući nadahnutom, sjajnom i uvjerljivom tandemu glavnih junaka.

I dok je LaBeouf uvjerljiv i kvalitetan u slojevitoj ulozi sitnog lopova i nesretnika, koji će zapravo jedini prihvatiti nekog poput Zacka onakvog kakav je, Zack zapravo uopće i nije trebao glumiti. Baš na njegovoj spontanosti, dječačkoj zaigranosti, naivnosti, potpunoj iskrenosti jer je očito da on igra potpuno nefiltriranu verziju samog sebe, počiva i dinamika cijelog filma. Pitanje gdje je i s kim je Zacku bolje i gdje njegov život ima više smisla, zatvoren u staračkom domu pod stručnim nadzorom i pod lijekovima ili s pomalo divljim tipom poput Tylera, ali na slobodi gdje on može biti on, nametnut će se samo po sebi. Naravno da po toj poruci i ovaj film spada u krug onih idealističkih, pomalo utopijskih djela, no Tyler i Schwartz izvanredno su uspjeli izbalansirati emocije, humor i sjajno predstaviti lik Zacka da to ne djeluje nimalo eksploatacijski, već je on jedan od onih nevjerojatno simpatičnih likova koje je nemoguće ne zavoljeti već nakon prve, druge scene.

Primjedbe