Eto nama još jedne romantične drame o ljubavi
koja će se izroditi među ljudima starije životne dobi, a koja, nažalost, nije
ponudila ništa posebno novog i svježeg u odnosu na prethodne filmove slične
tematike koje smo mogli vidjeti. Iako sam očekivao da bi ovo moglo biti barem
mininalno duhovito jer su glavne uloge okupirali John Lithgow i Blythe Danner,
čak ni to se nije obistinilo. Ova drama koja je dugometražni scenaristički i
redateljski debi izvjesnog Noblea Jonesa premijerno je prikazana u Sundanceu, a
ni solidne uloge dvoje glavnih glumaca nisu uspjele ovu praznu i dosta
problematičnu priču izdići iznad prosječnosti. Lithgow je čovjek koji je
"stigao do krive strane šezdesetih" kako kaže on sam za sebe, a
provodi on život pripremajući se za kataklizmu ili armagedon koji se možda i neće dogoditi za
njegovog života. Nakon što mu je žena umrla, a sin se odselio i zasnovao
vlastitu obitelj, živi on potpuno sam i od te usamljenosti kao da počinje sve
više luditi.
Čak mu se čini da se izravno njemu ponekad
obraća voditeljica vijesti s televizije, a u podrumu svoje kuće izgradio je on
i pravi bunker koji bi mu trebao poslužiti kao zaštita za predstojeći armagedon
za koji je siguran da samo što nije. Kako bi popunio zalihe u svom bunkeru, on
svakodnevno odlazi u lokalni trgovački centar, a tamo će upoznati svoju
vršnjakinju, udovicu koja stalno kupuje stvari koje joj nikada neće biti
potrebne i kao hrčak skuplja svakakvo avrlje tako da se kuća u kojoj živi
pretvorila u skladište nepotrebnih stvari. I tako će se ovo dvoje usamljenih
ljudi u ozbiljnim godinama koji su gotovo potpuno već pogubili sve socijalne
kontakte susresti u trgovačkom centru i pokušat će pronaći ljubav, a
istovremeno se ne pogubiti u stvarima onog drugog.
Primjedbe
Objavi komentar