Otkako se pojavio masovni turizam, uvelike se
promijenio način života u nekoć mirnim, uspavanim mjestima koja su se često
preko noći od potpunih izoliranih i zaostalih provincija pretvorila u prave
tvornice novaca. Kao i kod svake promjene društvenih okolnosti, neki su se u
tome snašli bolje, neki lošije, no činjenica je kako neki tradicionalni životni
stilovi na svim tim silnim turističkim mjestima danas valjda postoje samo kako
bi se turistima moglo pokazati kako se nekada ondje živjelo. Apsolutna
komercijalizacija i monetizacija svega i svačega, od šupa pretvorenih u
apartmane sa četiri zvijezdica, privatnih plaža pa do iznajmljivanja hlada i
boca s morskom vodom zamijenili su sve one tradicionalne poslove i oblike
života kojim su ljudi sve do prije koju generaciju živjeli. Je li taj masovni
turizam koji je potpuno uništio identitete tih silnih gradova, ali i mnogima
donio bogatstvo o kojem nekoć nisu mogli ni sanjati nešto dobro ili loše zapravo je potpuno
svejedno, no kad je film u pitanju obično su uvijek puno zanimljiviji oni koji
su u ovim ili sličnim okolnostima izvukli deblji kraj.
Jedan od onih koji se nije uspio snaći u novim
okolnostima je i ribar Martin iz pitoresknog priobalnog sela u krajnje južnoj
engleskoj pokrajini Cornwallu. I pokušava se on snaći ribareći s obale jer je
ostao bez brodića koji je nakon smrti njegovog oca pripao njegovom bratu
Stevenu, a on je nekadašnji ribarski brodić prenamijenio u barku kojom prevozi
turiste u razgledavanja. Osim što je u konstantnom sukobu s bratom jer mu ne
može oprostiti što je odustao od tradicionalnog načina života i iz ribarenja se
prebacio u turizam, Martin stalno upada u sukobe s brojnim turistima. Posebno
su povišene tenzije s obitelji Leigh iz unutrašnjosti Engleske, kojoj su on i
brat prodali svoju obiteljsku kuću, a Leighovi su je potom pretvorili u hostel
i iznajmljuju sobe turistima. Ribarske mreže koje su nekad stanovnicima sela
značile život sada su se gotovo pretvorile u dekoracije za turiste, a tenzije
između Martina i svih ostalih u mjestu postajat će sve veće i ozbiljnije i sve
će to voditi prema nasilnom obračunu.
Kako bi pojačao efekt tog permanentnog
sukoba između tradicije i modernosti scenarist, redatelj, snimatelj i montažer
ovog nezavisnog filma Mark Jenkin, poslužio se i zanimljivom filmskom tehnikom.
Snimio je Jenkin "Bait" arhaičnom kamerom tako da imamo ne samo
okomitu crno - bijelu sliku, već je i ona pucketava tako da film izgleda kao da
je snimljen prije više od stotinu godina. K tome, slika je snimljena bez tona
koji je potom nadosnimavan i to se itekako osjeti i daje i više nego bizarni,
čak pomalo hipnotični i sneni doživljaj. Djeluje sve to nadrealno, avangardno,
ali poetično, s puno lica u prvom planu, oštrih rezova u montaži i još raznim
trikovima kojima se i više nego uspješno kod gledatelja pokušava izazvati
osjećaj dizorijentiranosti. Iako je od početka posve jasno da se radnja filma
zbiva u sadašnjosti, ovom neobičnom eksperimentalnom tehnikom snimanja Jenkin
je uspio izazvati učinak kao da su se sadašnjost i prošlost spojili i kao da se
mozak gledatelja mora boriti s onim što vidi i s fragmentarnom, pomalo
rascjepkanom pričom.
Moram priznati da mi je od samog početka pa do
kraja djelovao "Bait" jako, jako čudno i da sam se jako teško uspio
naviknuti na sve ono što vidim, ali Jenkin je ovom krajnje neobičnom socijalnom
dramom uspio pogoditi žicu britanske filmske akademije koja mu je dodijelila
nagradu za debitantna godine. Tu je nagradu dobio iako je već više od 20 godina
tu negdje i snimio je u tom razdoblju cijeli niz kratkih igranih, dokumentarnih
i eksperimentalnih filmova, no ova alegorijska priča s pregršt simbolike mogla
bi mu otvoriti i vrata za neke skuplje i ozbiljnije projekte. Snimljen je
"Bait" u minimalističkim uvjetima, s minimalnim budžetom i s potpuno
nepoznatim glumcima, a ova krajnje neobična stilska vježba koju je apsolutno
nemoguće usporediti bilo s kojim drugim filmom, mogla bi biti zanimljiva onima
koji vole ponešto drukčiji, avangardniji i eksperimentalniji stilski izričaj.
Ne mogu reći da me ovaj film potpuno oduševio, no zbog originalnosti,
inventivnosti, ali i izvanredne i univerzalne priče o gubitku identiteta,
socijalnim razlikama i konfliktima, kao i nesposobnosti pojedinaca da se snađu
u novim okolnostima, "Bait" svakako zaslužuje prolaznu ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar