Mlada frankofona kanadska filmašica Sophie
Dupuis za debitantski dugometražni film odabrala je uzbudljivu krimi dramu o
disfunkcionalnoj obitelji zaglibjeloj u svijetu kriminala koja nas vodi na
ulice Montreala. Tamo ćemo upoznati dva brata, starijeg JP-a (Jean - Simone
Leduc) i nešto mlađeg Vincenta (Theodore Pellerin koji je za ovu ulogu dobio
nagradu za kanadskog glumca godine). Već u uvodnim scenama vidimo čime se oni
bave i iz kojeg okruženja dolaze jer dok oni tumaraju ulicama kvarta Verduna,
maltretiraju i teroriziraju ljude, posebice imigrante iz Azije. Dok JP takav
život shvaća isključivao kao posao jer bave se oni sitnim dilanjem, iznudama,
reketarenjem i svim onim divotama kakvima se i inače bave takvi tipovi, Vince
kao da posebno uživa u svemu tome.
Za ovog izrazito hiperaktivnog mladića s
očiglednim poremećajima u ponašanju, neobuzdanog sociopata koji stalno upada u
probleme to je način života koji je odabrao. Nekoga premlatiti njemu
predstavlja čisto zadovoljstvo, vidi se da on uživa u tome, a jedini koji ga
barem donekle može obuzdati je njegov stariji brat. Baš JP-a je njihov ujak,
brat njihove samohrane majke alkoholičarke i glavni u kriminalnoj organizaciji,
ujedno jedna od onih pravih ljudskih gnjida, odredio za svoju desnu ruku i
čovjeka od najvećeg povjerenja. No, JP-u, koji usput i studira i u ozbiljnoj je
vezi, kao da je dosta takvog načina života i kao da sve više shvaća kako ne
pripada tom svijetu. Ipak, nema on dovoljno hrabrosti samo tako napustiti taj
polusvijet, ponajviše svjestan da je on taj koji drži obitelj na okupu i koji
manijakalnog brata može barem donekle kontrolirati, znajući da će se Vince čim
se on makne uvaljati u neke opasne probleme.
Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da
će se upravo takvo nešto i dogoditi, a pokazao se "Chien de garde"
ili "Family First" kao jedna od onih finih, žestokih i realističnih
krimi drama. Iako se radnja ovog filma zbiva u Kanadi, više se estetski ovaj
film uklapa u moderni europski, nego sjevernoamerički film, dok glavni
(anti)junak odnosno Vince pomalo djeluje kao De Nirov lik Johnny Boy iz
Scorseseovih "Mean Streets" na speedu. Kako bi se dodatno dobilo na
realizmu i dinamici, cijeli je film sniman kamerom iz ruke i djeluje ovdje sve
i više nego realistično, kao jedna od onih posve mogućih i stvarnih životnih
priča. Osim što je Dupuis bila nominirana i za kanadsku redateljicu godine,
njezin je film bio kandidat ne samo za najbolji debitantski film, već i za
najbolji film godine u Kanadi, no te nominacije nije uspio potvrditi.
Primjedbe
Objavi komentar