Film koji je po scenariju njemačke
strip-autorice Olivie Vieweg režirala malo poznata švedska filmašica s
berlinskom adresom Carolina Hellsgard najbolje bi se moglo opisati kao
neuspješan pokušaj osvježavanja već gotovo pa posve iscprljenog žanra zombi
apokalipse ubacivanjem aktualne teme kao što su problemi onečišćenja i očuvanja
okoliša. Ispostavio se "Endzeit" ili "Ever After" kao
potpuno nedorečen hororčić koji to zapravo i nije jer gledajući ovo vjerojatno
se ne bi ni na trenutak uplašilo ni dijete od tri godine. I stilski je sve to
dosta nezgrapno i zbunjujuće s prilično bedastim twistom u kojem za razliku od
većine filmova u kojima zombiji prijete puku, ovi neumrli gadovi ovaj puta trče
kao jamajčanski sprinter na dopingu. U središtu priče su ovdje dvije djevojke,
Viv i Eva, sretnice koje su uspjele preživjeti misterioznu kugu koja je skoro
izbrisala čovječanstvo.
Jedina dva grada u kojima postoji još kakav
takav život su Weimar i Jena. No, za razliku od Weimara u kojem obitavaju naše
junakinje, u Jeni znanstvenici navodno pokušavaju pronaći lijek za
zombi-zarazu, a njih dvije će se zaputiti na opasno putovanje do tog njemačkog
grada. Iako baš i ne vjeruju jedna drugoj, morat će djelovati zajednički ako
žele preživjeti, a negdje putem će doći i do odgovora na pitanje što je to
uzrokovalo ovu tko zna koju po redu zombi apokalipsu. Sve je to ostalo na
razini možda i zanimljive ideje, koja se nije uspjela na očekivanoj razini
inkorporirati u film, a najveći misterij od svega je kako se i zašto u ovom
slabašnom hororčiću u jednoj od epizodnih uloga pojavila poznata danska glumica
Trine Dyrholm. Definitivno ovo neće biti film koji će se dugo pamtiti u kojem
definitivno najveći plus zaslužuje direktor fotografije koji je uspio izvesti
da "Endzeit" ne djeluje baš do kraja jeftino, jadno i bijedno.
Primjedbe
Objavi komentar