Španjolci su nas već odavno navikli da od njih
godišnje možemo očekivati barem triler ili dva vrijedan pažnje, a u tu
kategoriju svakako ide i ovaj koji je režirao čovjek kojeg smo do sada najbolje
imali priliku upoznati preko horora. Katalonac Paco Plaza proslavio se kada je
s kolegom Jaumeom Balaguerom snimio hvaljeni horor "Rec" nakon kojeg
je uslijedilo još nekoliko nastavaka, a Plaza je potom snimio još jedan sasvim
solidan horor "Veronica". Ovaj film zapravo mu je bio i prvi izlet
izvan horora i još jednom je Plaza potvrdio da je redatelj koji itekako zna
napraviti uzbudljiv film, prepun preokreta i iznenađenja i film koji tijekom
cijelog trajanja drži pažnju gledatelja. Iako "Quien a hierro mata",
kako se film koji je otkupio Netflix nazivao u originalu, i ne nudi ništa posebno
novo ili originalno, ovo je žanrovski i više nego korektan film koji bi trebao
zadovoljiti apetite onih koji vole nepredvidive trilere.
Velike zasluge za to pripadaju i iskusnom
scenaristu Jorgeu Guerricaechevarriji (za prijatelje Guerrica), dobitniku Goye
za još jedan uzbudljivi triler "Cell 211", a koji je česti suradnik
na scenarijima Alexa de la Iglesie, a radio je i na scenariju za "Živo
meso" Pedra Almodovara. Naravno da se ne smije zaboraviti ni glavnog
glumca, markantnog Luisa Tosara kojeg pamtimo iz filmova poput već spomenutog
"Cell 211", "Mientras Duermes" ili nedavni "Gun
City". Tosar je ovdje bolničar Mario u staračkom domu čija žena upravo
treba roditi, a na njegov odjel upravo je iz zatvora premješten stari i bolesni
narkoboss kako bi umro u miru. Poslove starog preuzela su njegova dva sina
poludiota, koji kao da se silno trude u što kraćem roku uništiti sve ono što je
ćaća stvarao godinama i desetljećima, a vrlo brzo saznat ćemo i da Mario ima
nekih neizravnatih računa iz prošlosti sa starim.
Neće trebati proći puno kako bismo shvatili da
Mario ima itekakvih razloga i povoda za osvetu starom mafijašu te će za njega
pripremiti posebnu terapiju. No, kako to već obično biva u ovakvim trilerima na
pogon osvete, naš će se bolničar upetljati i u neke situacije koje će se početi
otimati kontroli. Iako se dobrim dijelom filma činilo da bi "Oko za
oko" mogao biti još jedan od onih potpuno predvidivih trilera u kojima sve
postane jasno nakon prvih 15 minuta, fino sam se iznenadio. Bit će tu puno preokreta,
iznenađenja, neočekivanog nasilja i brutalnosti, jedna totalno neočekivana
eksplicitna scena nečeg zapravo posve normalnog tako da je "Eye for an
Eye" na kraju zaslužio i više nego prolaznu ocjenu. Bio je ovaj film nominiran i za
tri nagrade Goya, među kojima i Tosar za najboljeg glumca godine, a nagradu je
na kraju dobio tek Enric Auquer koji je utjelovio jednog od sinova razmetnih
starog ćaće i to za najboljeg mladog glumca.
Primjedbe
Objavi komentar