Iako se Jean-Pierrea Melvillea smatra
spiritualnim ocem francuskog novog vala, njegovo stvaralaštvo bitno se
razlikovalo od Truffauta, Godarda, Chabrola i ostatka društva na koje je utjecao.
Najpoznatiji je Melville ostao po minimalističkim krimićima, francuskim verzijama
film-noira poput "Samuraja" ili "Crvenog kruga", filmovima
kojima je također utjecao na cijelu plejadu europskih (Kaurismäki, Fassbinder),
azijskih (Woo, Kitano), ali i američkih (Friedkin, Tarantino, Mann, Hill,
Jarmusch) filmaša. I danas se Melvillea smatra jednim od najvećih majstora
krimića, coolerskih, stiliziranih žanrovskih filmova, a jednako koliko "Le
Cercle Rouge" duguje možda i najvažnijem filmu pljačke, Hustonovoj
"Džungli na asfaltu", toliko duguje i Dassinovom "Rififiju".
Minimalistička priča u kojoj je dijalog sveden na minimum (i u kojem imamo
27-minutnu scenu pljačke u kojoj nitko od likova ne ispusti nikakav glas) za
koju je Melville okupio zbilja impresivnu glumačku ekipu predvođenu njegovim
omiljenim glumcem Alainom Delonom, Yvesom Montandom, komičarom Bourvilom u
posve netipičnoj ulozi za njega te Talijanom Gian Mariom Volonteom kojeg se
ponajviše sjećamo kao negativca iz špageti westerna Sergia Leonea.
Baš kao i u "Samuraju", opet imamo
likove o koijma ne znamo apsolutno ništa, a Melville, koji je sam i napisao
scenarij, ni ne zamara se previše time što tko su oni i zašto rade ono što rade, zapravo
i nećemo saznati. Tako ni ne znamo zašto se Corey (Delon) našao u zatvoru iz
kojeg upravo treba izaći i kojeg je jedan od zatvorskih čuvara odmah uputio u
novi poslić. Zašto je njegov suradnik Vogel (Volonte) uhićen i zašto je bivši
policijski snajperist Jansen (Montand), kojeg će ova dvojica angažirati uopće
napustio policiju. Uopće ni ne znamo koji je njihov motiv za počinjenje nove
pljačke, što ih to sve povezuje i kako su se uopće upoznali, no ovaj puta to
uopće nije ni važno. Izgleda kao da nitko od njih i nema neki privatni život,
kao da ih ništa drugo na svijetu ne zanima osim pljačke draguljarnice koju se
spremaju izvesti. Bez obzira što "Crveni krug" traje čitavih 140
minuta i što je često dosta sporog tempa, ovo je jedan od onih filmova koji ni
na trenutak ni ne naslućuju da bi mogli postati dosadni i naporni.
Primjedbe
Objavi komentar