Ljeto je 1944. godine. Saveznici su se
iskrcali u Normandiji i počinju stezati obruč prema Njemačkoj sa zapada,
nacistički saveznici Talijani već su u rasulu, dok na istoku sovjetska Crvena
armija također nanosi poraz za porazom Hitlerovim trupama. Situacija po pitanju
ishoda rata počinje se okretati na stranu saveznika, no nacistička propaganda i
dalje je nezaustavljiva i nitko još uvijek ni ne pomišlja da bi nepobjedivi
Wermacht mogao gadno podamfati. U takvoj situaciji Njemačkom hara serijski
ubojica koji ubija žene, a nakon jednog ubojstva policija je uhitila čovjeka
koji je očigledno nevin. Iskusni istražitelj, vojni veteran koji je nakon
ranjavanja premješten u policiju, odlučuje preuzeti ovaj slučaj, a postajat će
on sve uvjereniji kako nacistički istražni organi na sve načine opstruiraju
istragu i ne trude se uhvatiti pravog krivca.
Stav režima je kako arijevac i pravi Nijemac
ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran za nešto slično jer bi nešto takvo
moglo potkopati propagandom i terorom stvaranu sliku o sustavu. Tako će vlast
idealnog krivca za sve te zločine pronaći u mentalno hendikepiranom jadniku
koji je policiji otprije bio poznat zbog sitnih krađa i voajerizma. Ova
detektivska priča s vremenom će se pretvoriti u jednu od onih priča o zlu
političke propagande, korupciji i apsolutnom bezumlju. Jasno da je "The
Devil Strikes at Night" izrazito kritičan prema nacističkom režimu i fino
je redatelj Robert Siodmak prikazao kako je izgledao život u već raspadajućoj
fazi nacizma. Dok se oni bliže vrhu i dalje ponašaju kao da su nepobjedivi i
unatoč redovitim vijestima o porazima oni i dalje organiziraju bankete, bahate
se, slave i razbacuju se novcem i hranom, velika većina stanovništva doslovno
umire od gladi, a novac je postao bezvrijedan jer što ti on vrijedi kada nema
robe za kupnju.
Motivirana je priča ovog filma stvarnim
događajima i neriješenim ubojstvima od kraja dvadesetih pa sve do pred kraj
rata, koji su na kraju prišiveni mentalno zaostalom tipu po imenu Bruno Lüdke.
Tip s mentalnom retardacijom nad kojim su kasnije izvođeni tipični mengeleovski
eksperimenti uslijed kojih je i preminuo, bio je savršen izbor za krivca jer se
na taj način nije narušila slika o tipičnom Nijemcu kao čovjeku nesposobnom za
takve bestijalije. Bio je ovaj film i nominiran za Oscara za najbolji film
izvan engleskog govornog područja, a "Nachts, wenn der Teufel kam"
bio je i drugi film Roberta Siodmaka nakon povratka u Njemačku pedesetih. Kao i
svi njegovi suvremenici, i Siodmak koji je počeo snimati dvadesetih u vrijeme
ekspresionizma, a nakon što ga je Hitlerov propagandist Joseph Göbbels 1933.
napao nakon što je pogledao jedan od njegovih filmova, shvatio je kako je vrag
odnio šalu i zaputio se u Pariz. Ubrzo je krajem tridesetih stigao i do
Hollywooda, gdje je u petnaestak godina snimio više od 20 filmova, a početkom
50-ih odlučio se vratiti u Europu. Svi filmovi koje je Siodmak snimao po
povratku u Njemačku bili su izrazito kritični prema nacističkom režimu, ali i
razdoblju neposredno nakon rata.
Primjedbe
Objavi komentar