Prije nekoliko godina Britanci su snimili
seriju "McMafia" prema istoimenoj istraživačkoj knjizi nekadašnjeg
novinara BBC-ja Mishe
Glenneyja. U ovoj publicističkoj knjizi uzbudljivijoj od bilo kojeg fikcionalnog romana
Glenney je istraživao razgranatost transnacionalne mafije nakon raspada
sovjetskog bloka i na fascinantan način prikazao kako su svi ti ruski,
japanski, meksički, kolumbijski, talijanski i svi ostali gangsteri / mafijaši
nevjerojatno dobro povezani. Eto, za to su možda i najbolji primjer lopovčine s
naših prostora koji su izvanredno surađivali i za vrijeme posljednjeg rata na
ovom prostoru i puno prije nego što su Hrvatska i Srbija ponovno uspostavili
neke normalne trgovinske odnose, suradnja kriminalaca iz ovih dviju zemalja je
besprijekorno funkcionirala. Danas svako dijete od četiri i pol godine valjda
zna da kriminal ne poznaje granice i da trgovina drogom, oružjem, ljudima i
svim ostalim funkcionira bolje i da se to obično odvija pod patronatom država.
Sve ono što nije uspjela razočaravajuća serija
"McMafia", pošlo je za rukom autorima serije snimljene prema još
jednom fascinantnom romanu talijanskog pisca i novinara Roberta Saviana.
Saviano se proslavio (ako se to tako može nazvati) kad je 2006. objavio knjigu
"Gomora" o načinu na koji funkcionira kriminalna organizacije s juga
Italije Camorra. Od tada je Saviano pod stalnom policijskom zaštitom jer su ga
mafijaši više puta planirali likvidirati, no to nije zaustavilo Saviana u
pisanju. Nakon filma "Gomorra" uslijedila je i istoimena serija koju
je snimio poznati talijanski majstor krimića Stefano Sollima, a ovaj dvojac
bacio se i na snimanje serije po romanu "ZeroZeroZero". No, ovaj puta
Saviano / Sollima djelomično su preselili iz prostora Italije jer uz uobičajene
talijanske kriminalce, ovdje sada paralelno pratimo i priču o meksičkim
kartelima, kao i o američkoj obitelji posrednika koja će se naći između dvije
vatre.
U središtu priče je pošiljka od pet tona
kokaina koju je od meksičkog kartela iz Montereyja naručio capo kalabrijske
'Ndranghete, a iz Meksika na jug Italije trebao bi je dopremiti brodar iz New
Orleansa s dugom povijesti suradnje s kriminalnim organizacijama. Prodavači
kokaina su šefovi monterejskog kartela, braća Enrique i Jacinto Leyra, na čiju
stranu će se ubrzo svrstati skupina elitnih meksičkih vojnih postrojbi.
Korumpirani vojnici, ujedno i pravi strojevi za ubijanje, prodat će se kartelu
i staviti se Leyrama na raspolaganje, što će dovesti do užasavajućeg rata na
ulicama trećeg po veličini grada u Meksiku. Istovremeno, pozicija ostarjelog
šefa kalabrijske 'Ndranghete doći će pod znak pitanja jer je njegov unuk
Stefano odlučio ujediniti klanove i skinuti djeda koji se skriva u bunkeru duboko
u planinama. Tu je i Edward Lynwood (Gabriel Byrne) iz New Orleansa, brodar
koji već godinama surađuje s kriminalnim organizacijama, a koji je posao u
naslijeđe odlučio ostaviti kćeri Emmi (Andrea Riseborough) jer njegov mlađi sin
Chris (Dane DeHaan) boluje od nasljedne bolesti zbog koje mu odumiru moždane
stanice i izvjesno je da neće dugo poživjeti.
Problem će nastati što će zbog rata među
klanovima na jugu Italije, brod s pet tona kokaina umjesto u Kalabriji
završiti u Africi, a kašnjenje pošiljke i svi problemi i poteškoće koji će se
kasnije dogoditi, imat će značajne posljedice na sve tri strane. I bila je ovo
serija (osam epizoda od po sat vremena, ne bi me začudilo da kroz godinu, dvije
dobijemo i nastavak jer potencijala ovdje itekako ima) na koju me ništa nije
moglo pripremiti. Bez obzira što sam gledao bezbroj sličnih filmova ili serija
o kriminalnim organizacijama, mafiji, kartelima i što sam jedan od onih kojem
nikad dosta takvog sadržaja, "ZeroZeroZero" je ipak i korak ispred
svega toga. Saviano i Sollima su savršeno uspjeli spojiti ove tri priče koje
odlično funkcioniraju i zasebno, ali jasno da se itekako međusobno isprepliću.
I s "Gomorrom", ali i s drugim
nastavkom "Sicarija", Sollima je pokazao da je velemajstor akcijskih
krimića i udario je vizualno - stilski pečat režirajući prve dvije epizode, dok
su ostatak režirali Danac Janus Metz (Armadillo, Borg vs. McEnroe) i Argentinac
Pablo Trapero (Klan, Bijeli slon, Carancho). Za fotografiju odnosno kameru
pobrinuo se standardni Sollimin snimatelj Paolo Carnera, kojem je u pomoć
priskočio Francuz Romain Lacourt. Ne smije se zaboraviti ni upečatljiva glazba
za koju je zaslužan legendarni škotski post-rock band "Mogwai", kao i
iznimno uvjerljive i realistične glumačke izvedbe i ekipe iz Italije i ekipe iz
Meksika.
I konceptualno je ovo jako dobro izvedeno jer
u jednoj epizodi pratimo priču u Meksiku, drugoj u Italiji, trećoj što se
događa s Lynwoodima i to priče ispričane iz kutova nekoliko različitih likova.
I sve je tu čak i hiperrealistično, praktički od prvih minuta kada krene to
zastrašujuće i užasavajuće nasilje i obračuni među klanovima na jednoj i
kartelima na drugoj strani svijeta. Definitivno je ovo bila jedna od onih
serija od kojih i nisam puno očekivao i o kojima zapravo i nisam puno znao sve
dok nije krenula s obzirom da nije bila ni izbliza razvikana kao neke puno
slabije američke serije, no "ZeroZeroZero" je sadržaj koji ljubitelji
kvalitetnog i realističnog krimića sigurno neće pogriješiti. Bez obzira što je
tempo u početku možda mrvicu spor i što treba proći neko vrijeme da se priča
razbukta i da zapravo upoznamo sve te likove, za "ZeroZeroZero" se
već sada može reći da je jedna od najboljih novih serija godine.
Primjedbe
Objavi komentar